OBEĆANA PESMA
Obećala sam sebi da cu umereno disati,
da ću iz sećanja krasti one nejlepse misli,
da ću toplinu tvojih ruku čuvati u nedrima,
uzburkane dodire u pozlaćenim vedrima,
a, poljupce i zagrljaje prepustiti vetru da mi ih
kroz vihor nekad vrati, kada svrati!
Obećala sam…
Obećala sam da lice neću skrivati,
sve nase najlepše reči u mislima prepisivati,
pesmaricu ću čuvati u bašti kraj reke,
dok ih čitam ona ce ih slušati,
i širiti kroz krajeve daleke za jedan tren,
dok žubori pa poskoči i zagleda mi se u oči!
Obećala sam….
Obećala sam sebi da žar naših stapanja,
ni po koju cenu neće odlutati i nestati,
vreme ga nece pregaziti, i da ce moja duša
uvek biti mlada kao sada!
Nek je bilo i bola i suza, ali ta ekstaza,
davno je vec zarobila sva moja čula,
nada se iz nje rodila i bila je prva!
Čista kao nevestin veo!
Obećala sam sebi za život ceo!
OBEĆANJE CU ISPUNITI!
TEBI MORE – MENI TALASI!
© Miladinović Sandra

Odlična pesma Sandra… Pomalo setna…
Jeste setna, odgovara mom raspolozenju!Hvala i Draganu i Vama Ljubo na recima podrske! Puno pozdrava :)!Sandra