Decija knjizevnost je posebna vrsta knjizevnog stvaralastva u odnosu na druge
vidove knjizevnosti i njihovih specificnosti.
Knjizevnost za decu treba da obuhvata takve sadrzaje pisanja, koji imaju vise-
struku ulogu u sveukupnom vaspitnom i obrazovnom razvoju decije licnosti.
Da bi sve ovo moglo biti u knjzevnim delima za decu, potrebno je po meni
mozda i jedno sveopste poznavanje decije licnosti, koje se stice ucenjem za rad
u skolama i drugim ustanovama vaspitnog i obazovnog znacaja, kao sto su pozna-
vanje pedagogike i opste decije psihologije.
Medjutim, ovo nije nikakvo “sablonsko” pravilo, jer se knjizevnoscu bave osobe
raznih obrazovanja, sto sve zavisi od posebne sposobnosti svakog pojednca
u njegovom knjizevnom stvaranju, za koju se je vrstu knjizevnosti opredelio.
Ja sam se opredelio za poeziju raznih vrsta, a to su decije, narodne i humano-
rodoljubive pesme, kao i poezija proze, humora, satire i aforizama.
Moje decije pesme imaju obrazovni, vaspitni, rodoljubivi, zabavni i verski znacaj,
jer sam radio u prosveti u bivsoj SFRJ i Svajcarskoj, pre nego sto sam posle uce-
nja stranih jezika postao novinar u inostranstvu.
Glavne inspiracije za pisanje decijih pesama nalazim u sveukupnim decijim sva-
kodnevnim dozivljajima kod kuce, u skoli, prirodi i medjusobnim kontaktima
sa decom svoga i blizeg njihovog uzrasta, u igri i svim njihovim shvatanjima u
pogledu skolovanja i priprema za njihovu budusnost.
Za odrasle pisem narodne pesme i stihove proze, humora, satire i aforizama,
koji su “ogledalo”sveukupnih drustvenih kretanja ne sanmo u jednoj zemlji,
nego i dalje, a donekle i u celome svetu, koje inspiracije sam stekao kao novinar,
putujuci po mnogim zemljama u Evropi i dalje, u cemu mi dosta pomaze pracenje
razne svakodnevne stampe i poznavanje kriminalistike i prava.
Sva moja pisanja su prozeta i pisana cistim nasim narodnim jezikom, bez ikakvog
“filozofiranja” i kao takva potpuno razumna za svakog citaoca, jer zelim da nas jezik
ostane ono, sto on i jeste.
Na ovaj nacin zelim da donekle doprinesem jednim delom na ocuvanju naseg
licnog identiteta, bez obzira gde zive nasi gradjani, u domovini i u svetu.
Radi toga sam jednu moju knjigu decijih pesama, besplatno poklonio nekim nasim
skolama u inostranstvu i poslao im elektronskom postom, kako bi nasa deca i iz
njih mogla ucuti nas jezik, koja su rodjena i zive u inostranstvu.
Pored toga, ona ce moci da doznaju iz knjige u kojoj su sredini ziveli i proveli
detinjstvo njihovi dedovi i roditelji u domovini svoga porekla i tako uocili razli-
ku svoga i njihovog detinjstva.
Zivko Begovic
novinar