ZVEZDA STO SIJA
Nisam iz ove price lagano,
ali poodavno!
Nisam iz ove ulice,
I svaki korak me muci.
Dunja pod kojom sam porasla,
mirise, a vise je nema,
klupa na kojoj smo sedeli,
secam se, zaraznog smeha,
i pesme koja ne bledi na mojim usnama.
Nicega nema…
Ko da se budim iz prelepog sna…
Gde je ona zemlja cudesa…?
Ja nisam bila Alisa,
ja imam ime od rodjenja!
Nemogu da zaboravim i nevolim,
to je kao da me nema….
A ja sam tu i nova jutra,
i noci sto bole!
Neznam gde sam i kako se ova
stvarnost zove?!!!!
Da sam bar na onom crnom vrancu,
sto galopira po dolu uz reku i nije
na lancu….vec sloboda krasi njegov
ponosni vrat i grivu….
Da sam bar sivi soko,
sto nadlece ova polja,
mirisna i zlatna!
Ja nisam iz ove price i uluce…
Ja volim svilu daleke Kine,
oci mudraca, i reci biserne…..
Suze Bogorodice na dlanove mi padaju,
ljubavi u meni ima i nade,
razumem prazninu i prazne poglede,
ali boli svaki pokusaj ,
i neznam ime ovog lanca, kojim sam okovana?
Bojim se jednog dana posrnucu i pascu,
od mene ce ostati samo prah i prasina.
Mozda ce me neko prepoznati
u jednoj zvezdi sto sija sa visina!
© Miladinovic Sandra
