VATRA Kako gori ono drvo, kao moj život miša u staklenci. Besomučno zvone zvona, dok vetrovi tope sneg. Nešto novo, u igri prolaženja vremena kroz moje žile. Uvek nešto novo. Plave, pa ljubičaste glave, uplašenih vrabaca na bunjištu. Sve je novo, ništa se ne ponavlja. Ista je samo nakostrešenost, ista je samo bojaznost, ista je … Настави са читањем “VATRA – Ljubodrag Obradović”
No votes yet.
Please wait…
VATRA
Kako gori ono drvo,
kao moj život
miša u staklenci.
Besomučno zvone zvona,
dok vetrovi tope sneg.
Nešto novo,
u igri prolaženja
vremena kroz moje žile.
Uvek nešto novo.
Plave, pa ljubičaste glave,
uplašenih vrabaca na bunjištu.
Sve je novo,
ništa se ne ponavlja.
Ista je samo nakostrešenost,
ista je samo bojaznost,
ista je samo strepnja.
Kako gori ono drvo,
vatrom u mojim očima,
dok gledam proticanje
plavog jata lastavica.
Kako gori moj mozak
dok slušam nedoumice duše
i drhtim od mogućnosti,
koje će sutra postati prošlost.
Oh, kako gorim ja,
dok prokockano vreme
odlazi iz tela,
a petlovi bude novi dan
za miša u staklenci.
Napomena - Ovaj članak je objavio Ljubodrag Obradović.
Љубодраг Обрадовић је рођен 17.09.1954. године у Треботину, општина
Крушевац. Завршио је Економски факултет у Нишу. Живи у Треботину. Радио је у ТП Крушевац, Пореској управи Србије и Културном центру Крушевац, где је био директор и главни и одговорни уредник ове установе. Сада је члан Управног одбора Удружења песника Србије - ПоезијаСРБ са седиштем у Крушевцу и уредник издавачке делатности и сајта www.poezija.rs . BIOGRAFIJA
- pročitajte dataljnu biografiju. ---
Pročitajte
sve članke iz kategorije Ljubodraga Obradovića ---
Види све чланке од Ljubodrag
Једно мишљење на VATRA – Ljubodrag Obradović
No votes yet.
Please wait...
Besomučno zvone zvona,
dok vetrovi tope sneg
*
wwoow…
Dobra ti je ova pesma. DOBRA!
Besomučno zvone zvona,
dok vetrovi tope sneg
*
wwoow…
Dobra ti je ova pesma. DOBRA!
Pozdrav Lepa
:)