Ne tako davno, putovao sam vozom za Hamburg
Preko Praga, Varšave i Berlina
Na peronu me majka pitala:
“Putovao si Transsibirskom rutom?”
U sebi, nisam se mrdnuo sa mesta.
Ne tako davno, nisam se pomerao sa svog „Mesta moći“
nedeljama.
Bio sam svugde, obišao svet
silazio u Had i iznova vaskrsavao, nebrojeno puta.
Dok nisam uvideo besmislenost te igre i ostao u Sebi.
Ne tako davno (možda je to bilo i danas, nešto ranije?)
Prestao sam koristiti utlevel, pasoš i putovnicu
Razumeo sam govor ptica, reke i lišća u krošnjama stabala.
Misli, sebe celog, mogao sam premeštati na različite meridijane
po želji.
Prestao sam razmišljati o Putu.
Iako, On se događa kroz celo moje zemaljsko prisustvo.
Samo sam ja prestao beležiti detalje,
i obraćati pažnju na saputnike.