Apatrid

Ne tako davno, putovao sam vozom za Hamburg

Preko Praga, Varšave i Berlina

Na peronu me majka pitala:

“Putovao si Transsibirskom rutom?”

U sebi, nisam se mrdnuo sa mesta.

Ne tako davno, nisam se pomerao sa svog „Mesta moći“

nedeljama.

Bio sam svugde, obišao svet

silazio u Had i iznova vaskrsavao, nebrojeno puta.

Dok nisam uvideo besmislenost te igre i ostao u Sebi.

Ne tako davno (možda je to bilo i danas, nešto ranije?)

Prestao sam koristiti utlevel, pasoš i putovnicu

Razumeo sam govor ptica, reke i lišća u krošnjama stabala.

Misli, sebe celog, mogao sam premeštati na različite meridijane

po želji.

Prestao sam razmišljati o Putu.

Iako, On se događa kroz celo moje zemaljsko prisustvo.

Samo sam ja prestao beležiti detalje,

i obraćati pažnju na saputnike.