Стихољубље ПоезијаСРБ 2019

Уводни део…

Наставак…

Поетска манифестација „СТИХОЉУБЉЕ ПоезијаСРБ“ одржана је по седми пут 17.09.2019. године у прекрасном амбијенту ресторана „АС“ Хемопродукта Крушевац у власништву Бранислава Кљајића. На манифестацији је прослављен седми роћендан Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ. Гости су били песници из Лесковца, Ћуприје, Крушевца, Александровца, Ћићевца, Јасике, Макрешана, Град Сталаћа, Кобиља, Ломнице и Треботина, као и гости и пријатељи Удружења песника Србије – ПоезијаСРБ: Весна Лазаревић – заменица  градоначелнице града Крушевца, Милоје Михајловић Меда – екс градоначелник Крушевца, одборници Скупштине града Крушевца: Владимир Тасић и Дејан Петровић Кенац, Горан Васић – директор Народног музеја Крушевац, Бранислав Кљајић – власник Хемопродукта Крушевац, Бобан и Предраг Дашић из штампарије СаТЦИП из Врњачке Бање, др Раде Биочанин, др Велибор Лазаревић из Беле Воде, Предраг Ћирић – председник КУД-а „Вук Караџић“ из Треботина Жабара и Мале Врбнице, Горан Тодосијевић – уметнички руководилац КУД-а „Вук Карaџић“, Слободан Стојановић – власник Етно куће, Анита Арсић из Ћићевца и други.

TAMO NA DRUMU-Miroslav Krnjeta

Tamo na drumu
gde asfalt topi kamionsku gumu,
gde kilometri prate drumskog slugu
a daljine bude nostalgičnu tugu.

Od svitanja do mraka
ruke na volanu
gaziš preko asfaltnih traka
sve trpiš da ne ostaviš porodicu gladnu.

Nema vremena za suzu ni za brigu
putuješ i prazniš muku na drumu,
kamionu se jadaš najboljem drugu
teraj dalje govoriš umornom umu.

Guraj preko Alpa,preko Pirineja,
tamo gde je Italija,Austrija,Španija,
svi smo isti nema nacija
pružamo ruku delimo hranu,
na stajalištu krčka se pasulj
koji leči svaku ranu.

Slike raznolikog dalekog sveta
urezuješ večno u album fotografija
pamtiš prostranstva celoga života,
ali srce gleda iza brda
gde li mi je familija.

Putuješ drumovima u drumskoj krstarici
brojiš kilometre,dan za danom,
čezneš za poljupcem u toploj kućici
da zagrliš porodicu u domu voljenom.

Noću u kabini spavaš budan
sa uzdasima čekaš novi dan,
kad svane,gas majstore tutnji dizel
obaraj kilometre napred kroz tunel,
srce podrhtava sve si bliže kući.

Sedim na parkingu u Molins de Reiu
gledam Španska brda imam samo jednu ideju,
šolja tople kafe jutarnje
vredi više nego svako naše putovanje.

Nema gradova,reka,planina,šuma,
sve je to nula,
srce želi voljene više od neistraženog druma,
tamo na drumu shvatiš šta je duše izvorna snaga
i srca svetla kula.