Moji su januari maglovito Sunce
olovno teški koraraci kao da stoje
brojeći dane brojim i godine
samo januari neumorno postoje.
Sve drugo izgubilo je sjaj
sve drugo postalo je privid
a januar i u magli življi je i svjetliji
od najsvjetlijeg svjetla u noćnoj tami.
Moji su januari tiha sreća i vječna bol
sve ono što i kad prođe ne prolazi
živa su rana i živa pjesma
osmjeh radostan utopljen u rijeci suza.
Moji su januari maglovito Sunce
s jasnim zvjezdanim Nebom
oči uprte u daljinu i pogled pun nade
da od nekud ćeš banuti u ruke prazne.
Moji su januari vječno čekanje
i tiha zahvalnost za njihovo postojanje
i jedna Zvjezda što mi dušu liječi
u njoj sjajiš u njoj živiš u njoj dišeš i pjeseme pišeš.
Moji su januari i bez Sunca Sunce
u njemu Tvoja ljubav živi i s’ja
moji su januari Tvoj zagrljaj svaki put
kad me obasja Sunce iz Njena oka dva.
© Nevenka Savić Alispahić
