KO ĆE DA VRATI NEZNANO PROTEKLE GODINE? – Slobodan Jevremović

Nisam kriv jer nisam znao, godine lutanja sam odbolovao, meseci postali preduge godine, tuge su mnoge radosti smenile, a ti si bila, najdraža moja, neznano sama unutar mog srca, bez ljubavi moje, bez nas sa nama, i godine išle, redjani kalendari, svi dani novi postali stari, a ja sam lutao i nisam znao, nikakvog znanja … Настави са читањем “KO ĆE DA VRATI NEZNANO PROTEKLE GODINE? – Slobodan Jevremović”

Nisam kriv jer nisam znao,
godine lutanja sam odbolovao,
meseci postali preduge godine,
tuge su mnoge radosti smenile,
a ti si bila, najdraža moja,
neznano sama unutar mog srca,
bez ljubavi moje, bez nas sa nama,
i godine išle, redjani kalendari,
svi dani novi postali stari,
a ja sam lutao i nisam znao,
nikakvog znanja nisam imao,
mila moja.

Sada,
kada je sabrano vreme veoma proteklo,
ja minute vraćam svih onih godina,
i trudim se veoma da bude sa nama
sve propušteno, sve nerečeno,
sve obećano, sve ostavljeno,
sve da nam vratim,
sve naše da bude,
jer niko ne može meni
nikada da proba da vrati
sve godine one neznano protekle,
al’ samo to mogu
i samo to hoću,
za nas,
ja.
(Bgd, 15.jan.2019)

Молитва – Ивана Зајић

Тебе, Боже, данас славим И теби се сада надам, Не дај да у очај падам Н’о учини да оздравим. Кад црквена ја пољубим врата, Пред олтаром кад запалим свећу, Пожели ми, Боже, тада срећу, Сачувај ме к’о рођеног брата. А на гробљу кад свеће упалим За све драге које љубих некад, Вечни пламен нек их … Настави са читањем “Молитва – Ивана Зајић”

Тебе, Боже, данас славим
И теби се сада надам,
Не дај да у очај падам
Н’о учини да оздравим.

Кад црквена ја пољубим врата,
Пред олтаром кад запалим свећу,
Пожели ми, Боже, тада срећу,
Сачувај ме к’о рођеног брата.

А на гробљу кад свеће упалим
За све драге које љубих некад,
Вечни пламен нек их греје свакад,
Јер их и сад у свом срцу памтим.

PRE NÔ ŠTO SE ONEMI …….. Marina Adamović

I šta ako umrem? Ako nestanem? A dan postane  besmislen? A noć? A bezizlaz? A svet? Ništa On je najsveobuhvatnija ars poetica Između Ni i Šta kosmička jama peva Grobe grobe a gde je humka za zvezde gde? Podignem glavu i spustim je A nebo? Naravno Šta? Ništa – moja je večnost zvezda na vrbi … Настави са читањем “PRE NÔ ŠTO SE ONEMI …….. Marina Adamović”

I šta ako umrem?
Ako nestanem?
A dan postane 
besmislen?
A noć?
A bezizlaz?
A svet?

Ništa
On je najsveobuhvatnija ars poetica

Između Ni i Šta
kosmička jama peva
Grobe grobe
a gde je
humka za zvezde
gde?
Podignem glavu i spustim je
A nebo?
Naravno
Šta?
Ništa – moja je večnost zvezda
na vrbi papirus i kamen
breza u potpisu

kamin(n)gs p.s