Kiša – Miško pločić

Dokle će više kiša da pada Dokle će da grmi i seva ko sada Hoće li malo kiši sunce da zasmeta Ili ovoga leta i neće ni biti leta… Napolju su putevi kao reka Kanali plutaju na sred puta Ni traktori ni kola više ne mogu proći Blato sad po putevima luta… I sad dok … Настави са читањем “Kiša – Miško pločić”

Dokle će više kiša da pada
Dokle će da grmi i seva ko sada
Hoće li malo kiši sunce da zasmeta
Ili ovoga leta i neće ni biti leta…

Napolju su putevi kao reka
Kanali plutaju na sred puta
Ni traktori ni kola više ne mogu proći
Blato sad po putevima luta…

I sad dok ovo pišem ona i dalje pada
Ni jedan dan bez kiše nema
Na televiziji prognoza glasi
Sutra se kiša i oluja sprema…

Gospodu hvala Miroslav Krnjeta

Gospode lepoto i radosti života moga ti si izvor ljubavi iz koga se izliva veličanstvena svetlost tvoja. Iz ljubavi i dobrote potekoše reke koje svetove poje.   Gledam zvezdano nebo i planete daleke mislim o tebi i kažem hvala bože što stvori predivne zvezde da se množe. Bez tebe nema dana a nema ni noći, … Настави са читањем “Gospodu hvala Miroslav Krnjeta”

Gospode lepoto i radosti života moga

ti si izvor ljubavi iz koga se izliva

veličanstvena svetlost tvoja.

Iz ljubavi i dobrote potekoše reke

koje svetove poje.

 

Gledam zvezdano nebo i planete daleke

mislim o tebi i kažem hvala bože

što stvori predivne zvezde da se množe.

Bez tebe nema dana a nema ni noći,

sve je u tvojoj milostivoj božanskoj moći.

 

Kuda god pogledam vidim Gospoda boga

znam da je on izvor života moga.

Izvor moje sreće,čuvar puta,tvorac moje snage,

skloniste od nesreće.

 

Slobodan i radostan,kroz zivot ne idem tužan,

jer dobih život za koji sam tebi dužan.

oči moje dar sa neba ,kažu hvala,

jer mi daješ da vidim svetlost puta

kojim ići treba.

Ceo svet i sav univerzum je dvorište ljubavi tvoje,

u njemu se igram,rastem,a ti me čuvaš i miluješ

kao otac dete svoje.

 

Gledam i osećam sva mora,šume,ribe,ptice,

kako je lepo živeti,gledati i osećati

u srcu sve te životne klice.

Na povetarcu udahnuti svež vazduh i osetiti te bože

to je najveća sreća koju živo biće

može da oseća.

 

Na životnom putu padam,grešim

i često odlutam od staze,

ti me Gospode podižeš,opraštaš mi

i čuvaš da me loši putevi ne pregaze.

Živeti u svetu stvorenom od tvoje ruke,

ovde u ovo vreme,

znam da tu nema slučajnosti puke.

Ruke podižem gore ka nebu i kažem

hvala što si mi podario život nebeski oče.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

СРЕЋАН БОЖИЋ – ПоезијаСРБ

Поштовани посетиоци, Нека Вам Бадње вече и Божић донесу спокојство, мир,  здравље, љубав, добру поезију и много пара!   ПОЕЗИЈА Поезија је опсена, илузија… У њој истине нема, само снови за живот неки нови, нестварни, лавиринт који у нама сија… Поезија је наш мост у свет без пакости, у свет радости, у свет где си … Настави са читањем “СРЕЋАН БОЖИЋ – ПоезијаСРБ”

Поштовани посетиоци, Нека Вам Бадње вече и Божић донесу спокојство, мир,  здравље, љубав, добру поезију и много пара!

 

ПОЕЗИЈА

Поезија је опсена, илузија…
У њој истине нема, само снови
за живот неки нови, нестварни,
лавиринт који у нама сија…
Поезија је наш мост
у свет без пакости,
у свет радости,
у свет где си увек гост,
кога угосте јагодама,
а остало воће
пролазност позоба… Настави са читањем “СРЕЋАН БОЖИЋ – ПоезијаСРБ”

Srpska molitva – Ivana Zajić

Srbija je zemlja mala, Malo šuma, malo reka I planina i potoka, Al’ je volet’ uvek znala. Ljubav cveta na livadi, Gde je cveće raznobojno, Gde je stado raznorodno, Gde su pčele i obadi. Teškom mukom ratar vredni Svoju njivu preorava I radeći pesmu peva, Pa odmori kad ožedni. Za to vreme seljančica Svome dragom … Настави са читањем “Srpska molitva – Ivana Zajić”

Srbija je zemlja mala,
Malo šuma, malo reka
I planina i potoka,
Al’ je volet’ uvek znala.

Ljubav cveta na livadi,
Gde je cveće raznobojno,
Gde je stado raznorodno,
Gde su pčele i obadi.

Teškom mukom ratar vredni
Svoju njivu preorava
I radeći pesmu peva,
Pa odmori kad ožedni.

Za to vreme seljančica
Svome dragom rano hita,
Da za zdravlje ga upita,
Za pasom joj čuturica,

Nosi vode, crnog vina,
A i jela svakojaka,
Da nahrani svog junaka
Uvek bude joj milina.

A kad jutro sedmog dana
U nedelji tiho svane,
Svi u crkvu tad porane,
Molitva im bogom dana.

Sveće pale na oltaru,
Pred ikonom Boga mole
Dok god žive, da se vole,
Da Bog čuva zemlju staru.