PUTEVI KRALJEVSTVA – Filip “Aiwass” Milinković

Putevi kraljevstva vodli su nas do ovog dana, Dok oštar vetar prošlosti nosi prašinu, Svrha zbog koje hodam ovom zemljom, Stoji ispred mene na horizontu. Dok vruć vetar volje gura naša jedra, U tragovima našim ostaje samo strah, Strah da plima opraće juče, Dok pred nama stoji zora novog jutra. Sve od kraljeva i kraljica … Настави са читањем “PUTEVI KRALJEVSTVA – Filip “Aiwass” Milinković”

Putevi kraljevstva vodli su nas do ovog dana,
Dok oštar vetar prošlosti nosi prašinu,
Svrha zbog koje hodam ovom zemljom,
Stoji ispred mene na horizontu.

Dok vruć vetar volje gura naša jedra,
U tragovima našim ostaje samo strah,
Strah da plima opraće juče,
Dok pred nama stoji zora novog jutra.

Sve od kraljeva i kraljica neba mi uzeli smo sad,
Za poslednji poljubac njenog veličanstva,
Snaga i strast bude večnost,
Dok večna pobeda cisti nam put.

Carice mudro vodi sva carstva,
Dok se ona grade u meni,
Dok hijerofant daje nam znak,
Hodamo putevima kraljevstva.

Poslednji znak posle mračnog jutra,
Bile su pale kapije volje,
Ali kada u vis vine se barljak nade,
Vešto vodiće nas putevi krune.

Pobeda dolazi na ovaj dan,
Dok predajem veliku zakletvu ruže,
Ono što čovek ceo zivot ceka,
Sada su priće koje u kraljestvu kruže.

VOLJA – Filip “Aiwass” Milinković

Čekajući da se vratiš, Iz planina uokvirenih maglom, Najavljuješ novi put, Isčekujući nosu šansu. Šta ti treba u, Tvome zlatnom životu, Ovo je sudbina tvoja. Ti samo samo još jedna barka, Iznad zvezdama obasjanog okeana. Još jedna barka koja ka dnu plovi, Eh da li će kapetan da izroni. Voliš li, Onaj prošli, Ljubljeni dan, … Настави са читањем “VOLJA – Filip “Aiwass” Milinković”

Čekajući da se vratiš,
Iz planina uokvirenih maglom,
Najavljuješ novi put,
Isčekujući nosu šansu.

Šta ti treba u,
Tvome zlatnom životu,
Ovo je sudbina tvoja.

Ti samo samo još jedna barka,
Iznad zvezdama obasjanog okeana.

Još jedna barka koja ka dnu plovi,
Eh da li će kapetan da izroni.

Voliš li,
Onaj prošli,
Ljubljeni dan,
Apostole zvezda.

Nemoj da me izneveriš,
Ej gospodaru planina,
Krotitelju puteva.

To je naša,
Istinska volja.

Boriš li se svaki put,
Utopljen u tamu planina,
Dok tražiš najsvetliji put,
Eno prođe čitav vek.

Svakom robu njegovo roblje,
Ako je to njegova,
Volja istinska.

Zato kapetan barke,
Astralni vodama plovi,
Kao da sve ovo sanja,
Onaj što nas sve vodi,
Nije on.

TAMO IZA – Filip “Aiwass” Milinković

Ima li smisla ovo naše postojanje, Dok oko nas tiho seta vlada, Pitam se na padinama srebrne planine, Dok brojim dukate od crnoga zlata. Zašto ispred mene stoji stena većna, A ispod nje provalija što me tiho k’ sebi zove, Ja već kao princ u zlatnoj odori hodam, Ali ipak me je strah da vidim … Настави са читањем “TAMO IZA – Filip “Aiwass” Milinković”

Ima li smisla ovo naše postojanje,
Dok oko nas tiho seta vlada,
Pitam se na padinama srebrne planine,
Dok brojim dukate od crnoga zlata.

Zašto ispred mene stoji stena većna,
A ispod nje provalija što me tiho k’ sebi zove,
Ja već kao princ u zlatnoj odori hodam,
Ali ipak me je strah da vidim šta je iza.

Da li je svaka ptica onakva kakva je vidiš?
Da nisu njena krila za zemlju privezana, a let prividan?
Nije li najbrži golub što venac nosi?
Ali u mome bunaru nema venca, samo tišina.

Kako da saznam šta je iza, kada plašim se da nije kao što mislim,
Zašto onda da šumom tumaram, kada život u njoj možda vekovima mrtav je,
A godovi u drveću, što starost im u srcu ocrtavaju,
Samo su zapis u duši prolaznog života.

 

 

ПЕСМЕ – Ненад Терзиоски

ПЕСМЕ На огњишту само гране осташе суве на ветру се моја кошуља суши, ни у души ничег новог нема: ја остах песник.    

ПЕСМЕ

На огњишту само
гране осташе суве
на ветру се моја
кошуља суши, ни у души
ничег новог нема:
ја остах песник.

 

 

OLUJA – Dejan Ivanović

OLUJAPucalo je k’o za vreme staljingradske bitke,iskrice su letele po svodu.Naspavaćemo se,samo dok majstori odu… Telefon je zazvonio dva puta.Pričamo, kao da nikada nije ni bilo rata.Gradimo temelj,kopamo, gde nikad nije bilo zlata…Staru kuću u kojoj nas je oluja zatekla, progutala je trava.Oko nje su nekad rasla, moćna stabla hrasta,da budu brana koja vetar zauzdava… … Настави са читањем “OLUJA – Dejan Ivanović”

OLUJA

Pucalo je k’o za vreme
staljingradske bitke,

iskrice su letele po svodu.
Naspavaćemo se,
samo dok majstori odu…

Telefon je zazvonio dva puta.
Pričamo, kao da nikada nije ni bilo rata.
Gradimo temelj,
kopamo, gde nikad nije bilo zlata…

Staru kuću u kojoj nas je oluja zatekla,
progutala je trava.
Oko nje su nekad rasla, moćna stabla hrasta,
da budu brana koja vetar zauzdava…

Posekli smo gusta stabla što ih
vetar nekad savije do zemlje,

ostala je tvrda utrina oko kuće.
Kuća odoleva već dugo,
ali se polako ruši od samoće…

Kroz dugu, dugu, neprozirnu noć se pomalja,
lik devojke na goloj steni.
Sanjam kako pored stare nova kuća biće,
da svetle u daljini prozori njeni…

Oluja je protutnjala kroz gradove i sela…

© Dejan Ivanović
Baroševac, 17.09.2017.