Od sto udaraju novčići,
Što preku sudbinu nose,
Kažu mudraci sa istoka,
Da svetu tajinu oni kriju.
Kažu pređi veliku reku,
Govore mi da posetim velikog čoveka,
Ja sedim i gledam tiho,
Tri novčića što sudbinu mi kazaše.
Govore mi posluješ sa vragom,
A ja samo mudrace pitah za savet,
Jer sa istoka izlazi sunce,
Valjda u zori i sudbina može da se vidi?
Kada upadnu novčići u bunar,
Čudno li je nositi se sa time,
Kada ih pak obuzme neka nebeska sila,
Dobijem neki osečaj miline.
Sve je to nastalo u glavi mudraca,
Što sa istoka svet naš kroje,
Knjiga mudrosti možda to jeste,
Ali takođe krije i senke radosti moje.