***Radenko Nastić

Sam si. Zaustavljen u koraku Zarobljen u vremenu Stablo,breg i sve dokle seže vid, Sve je golo ćutanje i stid. Stidne su oči trava Stidno je rumenilo zore. Ispružiš ruke ka izmišljenoj tački na nebu I gle:bezdani se otvore. Sam si. Tu negde.U travi.U polju.U tudjem svetu. Slutiš tek oblak jedan ko pticu u letu.

Sam si.
Zaustavljen u koraku
Zarobljen u vremenu
Stablo,breg i sve dokle seže vid,
Sve je golo ćutanje i stid.
Stidne su oči trava
Stidno je rumenilo zore.
Ispružiš ruke ka izmišljenoj tački na nebu
I gle:bezdani se otvore.
Sam si.
Tu negde.U travi.U polju.U tudjem svetu.
Slutiš tek oblak jedan ko pticu u letu.

jeseni… Arsenije Lalatović

jeseni…   kaldrmu blatnu prekrilo lišće… u njedrima zlatna jesen… dane  modri, čmasti, tamni… pahulju čekam, bijelu da spasi… u samoći dal si sama? list uveli prekri pola dlana… crvena boja igra je plesa… moja ti si plavet adresa… u sobi samoće leptiri žuti… ćute dok ponoć otkucava…

jeseni…

 

kaldrmu blatnu prekrilo lišće…

u njedrima zlatna jesen…

dane  modri, čmasti, tamni…

pahulju čekam, bijelu da spasi…

u samoći dal si sama?

list uveli prekri pola dlana…

crvena boja igra je plesa…

moja ti si plavet adresa…

u sobi samoće leptiri žuti…

ćute dok ponoć otkucava…

Odavno te nema…

Odavno te nema…   Oči tvoje sijaju u mraku… Dok lahor treperi… Što me gledaš kao u strahu? Andjele moj bijeli…   Noćas ništa više nije… Mjesec  kao negda ne grije… Noćas čamuje čudna tišina… A tebe nema kao ranije…   Odavno te nema… Pitam sebe samog zašto? Osta blijeda uspomena… Na vrijeme provedeno sa … Настави са читањем “Odavno te nema…”

Odavno te nema…

 

Oči tvoje sijaju u mraku…

Dok lahor treperi…

Što me gledaš kao u strahu?

Andjele moj bijeli…

 

Noćas ništa više nije…

Mjesec  kao negda ne grije…

Noćas čamuje čudna tišina…

A tebe nema kao ranije…

 

Odavno te nema…

Pitam sebe samog zašto?

Osta blijeda uspomena…

Na vrijeme provedeno sa tobom…

 

Ponekad zavaravam sebe…

Moralo je biti ovako…

Imao sam negda tebe…

A sada sjećanje olako…

 

Oči tvoju namiguju kradom

Dok lahor treperi…

Živim noćas sa izgubljenom nadom

Anđele moj bijeli…

ДОБРОДОШЛИЦА ЛАНИ

ДОБРОДОШЛИЦА ЛАНИ Кад се Сунце на истоку јави И по нама проспе дивне боје, Чекајући да зора заплави, Да те видим мило чедо моје. Све у мени трепти од милине, Срце ми је обузела снага, Ја те зовем и кћери и сине, Ти си моја девојчица драга. Добро дошла радости у зору, Да озариш родитељско … Настави са читањем “ДОБРОДОШЛИЦА ЛАНИ”

ДОБРОДОШЛИЦА ЛАНИ

Кад се Сунце на истоку јави
И по нама проспе дивне боје,
Чекајући да зора заплави,
Да те видим мило чедо моје.

Све у мени трепти од милине,
Срце ми је обузела снага,
Ја те зовем и кћери и сине,
Ти си моја девојчица драга.

Добро дошла радости у зору,
Да озариш родитељско лице,
Да огранеш на моме прозору,
Као Сунце драга девојчице.

Добро дошла песмо у весељу,
Да те певам целога живота,
Добро дошла у свету недељу,
Као празник, младост и лепота.

Добро дошла ластавице плава,
Да украсиш моје топло гнездо,
Твоје срце у мом срцу спава,
Добро дошла моја сјајна звездо.

Добро дошла лептирице бела,
Да освежиш моје росно цвеће,
Весеља ми пуна кућа цела,
Сваки кутак – радости и среће.

Добром си ми испунила снове,
Твоје име моје име краси,
Моја песма по теби се зове,
Жива, здрава и весела, да си!!!

Лепо те је дочекала мајка,
А ни отац ништа мање није,
На руке те прихватила бака,
И деди си чедо најмилије.

Сви се скупа радују и хвале,
Љубави је пуна твоја соба,
У нашим су нежне руке мале,
Блистају ти родитеља оба,
Али нико радости не крије,
Волимо те наше најмилије!!!
Љубав; радост; младост с пуно цвећа,
У животу да те прати срећа.

Аутор: Миломир Обрадовић
Деч, Палих бораца 74