Slutnja- Aleksandar Jakšić

Kada strasti lome i struje, nemir telom samo se čuje gasi se svaki napor volje da se savlada površnost laka duša u vlasništvu je mraka koji na kraju jedino je izvestan sebe više nisi svestan ali budi hrabar bori se još jače mada dete u tebi plače ipak još uvek može da sanja i voli … Настави са читањем “Slutnja- Aleksandar Jakšić”

Kada strasti lome i struje,

nemir telom samo se čuje

gasi se svaki napor volje

da se savlada površnost laka

duša u vlasništvu je mraka

koji na kraju jedino je izvestan

sebe više nisi svestan

ali budi hrabar bori se još jače

mada dete u tebi plače

ipak još uvek može da sanja i voli

navika život ti kroji

ne dozvoli da vera u srcu ti se ugasi

briga oči ti kvasi

znači da si živ da ipak osećaš

nečem većem od sebe se klanjaš

staklenim koracima put nastavljaš

sve što imaš na jedan broj stavljaš

jer jednina je u svemu

sve sadrži iako je prosta

iza nekih ljudi ništa baš ne osta

za šta možeš da se uhvatiš

ako ikad poželiš da se vratiš

to je opomena i znak što ti treba

ispisan za tebe na krilima neba.

 

 

NE, TO NISAM JA…. – Miladinović Sandra

NE, TO NISAM JA…. Godine prodjoše kao brza reka, u čekanju nada me prati poput seni, kada li će neko ovu dugu kosu, s’ ljubavlju da mrsi osećajnoj ženi!? Samoća me iskreno još drži za ruku, već lako naslutim neiskrene reči, bore oko očiju, strah ne poznaju, i glumca bez stila, prebrzo odaju! Koliko dobijaš … Настави са читањем “NE, TO NISAM JA…. – Miladinović Sandra”

bura

NE, TO NISAM JA….

Godine prodjoše kao brza reka,
u čekanju nada me prati poput seni,
kada li će neko ovu dugu kosu,
s’ ljubavlju da mrsi osećajnoj ženi!?

Samoća me iskreno još drži za ruku,
već lako naslutim neiskrene reči,
bore oko očiju, strah ne poznaju,
i glumca bez stila, prebrzo odaju!

Koliko dobijaš i ako pristaneš,
na čekanje, suze, neiskrenost lenju?
Koliko ostavljaš svojoj duši mira,
posle bura kad osetiš kao vatra želju?!

Talas iza talasa, povrh njega školjke,
a, duša bi htela bisere do neba,
osećanja jača su od svih želja tela,
a, jedno sa drugim da se sklopi treba!

Da, život prolazi, a kockaš se smelo,
i baš nisi svestan da to davno jesi,
ali, gde je drhtaj, ono vlažno čelo,
i dlan što se sklopi kad more pobesni!?

Koliko dobijaš što ledena santa…
postaješ lagano i već ne znaš broja,
ni mesta susreta, ni strasnih dodira,
i usred vodvilja sruši se i Troja!?

NE, TO NISAM JA……!!!!

© Miladinović Sandra