Дан: 24. јул 2011.

BALADA O LUKICI ČETVRTOM – LUKA LUNE JOVIC

      I  moj djed je onomad bio izbjeglica U selu Ratari kod Obrenovca Kod istog onog deda Miloja Gdje sam devedesetih bio i ja   Išli smo ja i sin moj u posjetu Kod njeg je tada bio moj uja I njegov sin unuk đedinog brata Sve četiri generacije iz moje familije Bili … Настави са читањем “BALADA O LUKICI ČETVRTOM – LUKA LUNE JOVIC”


 

 

 

I  moj djed je onomad bio izbjeglica

U selu Ratari kod Obrenovca

Kod istog onog deda Miloja

Gdje sam devedesetih bio i ja

 

Išli smo ja i sin moj u posjetu

Kod njeg je tada bio moj uja

I njegov sin unuk đedinog brata

Sve četiri generacije iz moje familije

Bili kod deda Miloja u dva zadnja rata.

 

Pomriješe djedovi umrle i tetke

Iz te generacije još živi ujak Luka

Sinovac, dakle, moga đeda

I bijah skoro s njim kod Papuka.

 

Dao mi dvije stare slike familije

Gdje, osim moje majke, nitko živ nije

I ja mu ispričah o četvrtom Luki

O kojem puno znao nije.

 

Čuo sam još da ga zovu Lukičin

Mještani koji znaju čiji je sin

Svakako kanim na grob deda Miloja

l želim Lukici četvrtom pokazati

 

 

Ko je na slici Luka prvi

A da sam ja eto Luka treći.

NAJBOLJIMA NEMA TKO DA PIŠE – Luka Lune Jović

      Jutros u tri pojavila se likom i slikom čuvena gospođa slikarka Ivanjicki Olja od onih što samo ime mogu da joj kradu kratko rečeno kosmički dijametralno bolja.     Prvo je napravila košmar u mojoj glavi Pa i sama kaže da joj je poslanje da to pravi I još veli da je … Настави са читањем “NAJBOLJIMA NEMA TKO DA PIŠE – Luka Lune Jović”


 

 

 

Jutros u tri pojavila se likom i slikom

čuvena gospođa slikarka Ivanjicki Olja

od onih što samo ime mogu da joj kradu

kratko rečeno kosmički dijametralno bolja.

 

 

Prvo je napravila košmar u mojoj glavi

Pa i sama kaže da joj je poslanje da to pravi

I još veli da je i u pjesmama sve rekla

I sad evo pišem ovu moju pjesmu ispočetka.

 

 

Krležijanski nejunačkom vremenu usprkos

ostao si čujem Mate  junak i ovih vremena

kad su tražili da se mrzimo za njihovo dobro

a neke i natjerali za uzor zbog slavnog imena.

 

 

Jučer sam se baš zapitao gdje si i šta bi s tobom

u  zlo doba kad nasta  previše neljudi od ljudi

kad su u grob a i u kalo pale mnoge velike glave

plašili su se mnogi da ne ostanu bez stare slave.

 

 

Ma kakav se tko rodi takav i umire

Mate Parlov Imoćanin ne mora  igrati Hrvata

a ni u Malom mistu u Istri u kavani „Mate“

nema politiku u moju butiku – to svi znate.

 

Luka Lune Jović

UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA – Luka Lune Jović

UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA Da je uvijek samo jedna rijeka Grčkog filozofa Heraklita je izreka I makar bila kao i prije mutna ili bistra Voda u rijeci više nikad nije ona ista I u čovjeku je osamdeset posto voda U svakoj čestici njegovog tijela A kako ni tu voda stalno ista nije Nismo ni … Настави са читањем “UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA – Luka Lune Jović”

UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA

Da je uvijek samo jedna rijeka
Grčkog filozofa Heraklita je izreka
I makar bila kao i prije mutna ili bistra
Voda u rijeci više nikad nije ona ista

I u čovjeku je osamdeset posto voda
U svakoj čestici njegovog tijela
A kako ni tu voda stalno ista nije
Nismo ni mi sada isti kao prije

E pa ako i nauka tako podučava
I da sva živa tvar mahom je od vode
A znamo da iz grožđa dobijamo vino
Nije li onda moj omiljeni špricer
Bogomdat lijek majke prirode.

Luka Lune Jović

UDOVICA NEZNANOG JUNAKA – Luka Lune Jović

UDOVICA NEZNANOG JUNAKA Za nas koji smo na silu Dobrovoljno dali svoje živote Ova divna žena polaže cvijet Na jedan od šest naših lijesova U nasoj verziji filma “22 Kvaka” “Udovica Neznanog Junaka.” To je moja u crnini žena A cvijet je magnolija crna Da sam jučer streljan znao ne bi Da pogiboh od puščanog … Настави са читањем “UDOVICA NEZNANOG JUNAKA – Luka Lune Jović”

UDOVICA NEZNANOG JUNAKA

Za nas koji smo na silu
Dobrovoljno dali svoje živote
Ova divna žena polaže cvijet
Na jedan od šest naših lijesova
U nasoj verziji filma “22 Kvaka”
“Udovica Neznanog Junaka.”

To je moja u crnini žena
A cvijet je magnolija crna
Da sam jučer streljan znao ne bi
Da pogiboh od puščanog zrna.

I na koncu. ili mak na konac
Moj život je ko i moje pjesme
Bistra voda oriovačke česme
I mirođija za bosanski lonac.

U njemu se krčka baš sve ba šta ima
U bibliji pismu i kuranu
Danas ne bih ovo vama piso
Sreća što sam mijenjao ishranu.

© Luka Lune Jović