POSLJEDNJA PJESMA – Luka Lune Jović

POSLJEDNJA PJESMA

Pišem mislim moju zadnju pjesmu
Ne kad mi se pisati prohtije
Već iz glave kad dopiru riječi
Pa kroz ruku uvijek sa olovkom
Na papiru poruke ostaju.

Prethodi joj uvijek nešta važno
Potaknuto i od drugih ljudi
A noćas me probudiše snovi
I teški uzdah ote se iz grudi.

Sanjao sam ljude starog kraja
Od kojih mnogi više nisu živi
Neću više ni ja pisat pjesme
Malo tko to ionako čita
Pjesnike se ništa ni ne pita.

Настави са читањем “POSLJEDNJA PJESMA – Luka Lune Jović”

BIOGRAFIJA I REČ O KNJIZI – Luka Lune Jović

Luka Lune Jović , rođen 15.10.1949. u Malinu, Slavonski Brod, Hrvatska. Završio gimnaziju u Slav.Brodu, i radio u firmi Oriolik u Oriovcu, gdje je i živio od 1979-1991. Od osamdesetih radio na poslovima na toplifikaciji gradova, pa i u Novom Sadu gdje živi kao penzioner od 2001. godine. REČ O KNJIZI Pred tobom je, čitaoče, … Настави са читањем “BIOGRAFIJA I REČ O KNJIZI – Luka Lune Jović”

LukaJovic

Luka Lune Jović , rođen 15.10.1949. u Malinu, Slavonski Brod, Hrvatska. Završio gimnaziju u Slav.Brodu, i radio u firmi Oriolik u Oriovcu, gdje je i živio od 1979-1991. Od osamdesetih radio na poslovima na toplifikaciji gradova, pa i u Novom Sadu gdje živi kao penzioner od 2001. godine.

REČ O KNJIZI

Pred tobom je, čitaoče, knjiga pesama i ispovesti koja se nudi kao krik istinske drame duše i srca pojedinca koji sumirajući život pred Bogom i ljudima svedoči istinsko pokajanje, opraštanje, kao i želju za sjedinjenjem sa rodom i tvorcem Vaseljene.

Svedočiti o sebi i o svetu oko sebe sa dušom na Svetom pismu nije ni lako no jednostavno i to ne može svako, već samo oni radosnici i stradalnici koji su gradaciju življenja u poznim godinama shvatili kao katarzični put i spremanje za odlazak pred Boga na ispovest.

Luka Jović nije pesnik po profesiji, naprotiv,

on je pesnik po misiji, po snazi promišljanja I sažimanja na veoma malom prostoru svoj egzistencijalni, pesnički, filozofski i religiozni kredo koji je ponudio i Bogu i ljudima kao „svjedočenje s dušom na Bibliji”, u prvoj i svjedočenje o ozbiljnom i smješnom u ovoj njergovoj zbirci pjesama.

Lune u svojoj knjizi provodi pesničkog subjekta, kao po zavičajnim prostorima, kroz mladalačke ljubavne zanose gde na jedan modernistički način, govori o nemirima srca, o gresima tela, o večnoj zaljubljenosti u ženu koja je kao stvarno I metafizičko biće sećanja.

Ovaj ciklus je nazvan „Mladost u stihu”, a u podnaslovu nam pesnik govori da su u pitanju godine sedamdesete.

U ciklusu pesama „Spoznaja Gospodnja”, koji u podnaslovu nosi obeležje osamdesetih godina, Lune nam govori o svojim spoznajama i načinu ličnom gledanja na Majku Božiju, o viđenju Gospe, o strahu Božijem gde u jednom stihu, može se reći antologijski, Lune kaže: „Strah od smrti okuplja strahove / što ih prošlost i sadašnjost skriva”. Ovi, gotovo Njegoševski stihovi, otkrivaju nam Lunetovu epsku širinu i potrebu za naracijom i filozofičnošću.

Treći ciklus nosi naziv „Izbjegličke jadikovke” i govori o periodu života u devedestim godinama kad je pesnik istrgnut iz svoga zavičaja, silom prilika, krenuo da potraži novo mesto na kugli zemaljskoj da se ukoreni, u svetu promenjenih odnosa i okolnosti gde je izbeglištvo postalo strašni usud. U tome traganju, pesnik pronalazi

duhovnu i egzistencijalnu vezu sa svojim zemljakom Brankom Radičevićem i zato pesmi daje naziv Stražilovo, a svoju sudbinu, vidi kao tragični i retki cvet magnolije crne.

Radovan Vlahović.sr

Sudbinu svih slavenskih naroda – dopisao Lune.

UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA – Luka Lune Jović

UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA Da je uvijek samo jedna rijeka Grčkog filozofa Heraklita je izreka I makar bila kao i prije mutna ili bistra Voda u rijeci više nikad nije ona ista I u čovjeku je osamdeset posto voda U svakoj čestici njegovog tijela A kako ni tu voda stalno ista nije Nismo ni … Настави са читањем “UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA – Luka Lune Jović”

UVIJEK JE SAMO JEDNA RIJEKA

Da je uvijek samo jedna rijeka
Grčkog filozofa Heraklita je izreka
I makar bila kao i prije mutna ili bistra
Voda u rijeci više nikad nije ona ista

I u čovjeku je osamdeset posto voda
U svakoj čestici njegovog tijela
A kako ni tu voda stalno ista nije
Nismo ni mi sada isti kao prije

E pa ako i nauka tako podučava
I da sva živa tvar mahom je od vode
A znamo da iz grožđa dobijamo vino
Nije li onda moj omiljeni špricer
Bogomdat lijek majke prirode.

Luka Lune Jović

UDOVICA NEZNANOG JUNAKA – Luka Lune Jović

UDOVICA NEZNANOG JUNAKA Za nas koji smo na silu Dobrovoljno dali svoje živote Ova divna žena polaže cvijet Na jedan od šest naših lijesova U nasoj verziji filma “22 Kvaka” “Udovica Neznanog Junaka.” To je moja u crnini žena A cvijet je magnolija crna Da sam jučer streljan znao ne bi Da pogiboh od puščanog … Настави са читањем “UDOVICA NEZNANOG JUNAKA – Luka Lune Jović”

UDOVICA NEZNANOG JUNAKA

Za nas koji smo na silu
Dobrovoljno dali svoje živote
Ova divna žena polaže cvijet
Na jedan od šest naših lijesova
U nasoj verziji filma “22 Kvaka”
“Udovica Neznanog Junaka.”

To je moja u crnini žena
A cvijet je magnolija crna
Da sam jučer streljan znao ne bi
Da pogiboh od puščanog zrna.

I na koncu. ili mak na konac
Moj život je ko i moje pjesme
Bistra voda oriovačke česme
I mirođija za bosanski lonac.

U njemu se krčka baš sve ba šta ima
U bibliji pismu i kuranu
Danas ne bih ovo vama piso
Sreća što sam mijenjao ishranu.

© Luka Lune Jović