Треп треп

Ком опасно пишеш Сулудо репрограмирану слику са малог екрана Одшкринута блинкована од стране врата Што треп треп немтудо се отварају Махањем птице од кича Ко немуштост гдје си стајала Са даљинским управљачем Што треп треп немтудо трепће С батеријом при крају Гдје очима у безнађу Између малоекранских потписника и себе саме Уговорно изворно усмено договорно … Настави са читањем “Треп треп”

Ком опасно пишеш
Сулудо репрограмирану слику са малог екрана
Одшкринута блинкована од стране врата
Што треп треп немтудо се отварају
Махањем птице од кича
Ко немуштост гдје си стајала
Са даљинским управљачем
Што треп треп немтудо трепће
С батеријом при крају
Гдје очима у безнађу
Између малоекранских потписника и себе саме
Уговорно изворно усмено договорно и преговорно
Дезифинкованих осмјеха и руковања
Наши ‘нобеловци ‘ пар екс екс ел анс
Што епилог знају
Јер су починиоци пролога

Ко СС жртве висимо
По ‘опасно -по –живот’ бандерама
Лобања и кости рјечитије
Од графита срушеног зида

Напомене:

блинкована дер. од енгл. blink ‘трептати’
Немтудо (мађ. Nemtudo) ‘Не разумијем’

©Мирослава Одаловић

Не ломи

Не ломи јутра расцвале ће боје И дрхтајем лаким распјевана шаш Над усном слегла слагати зоре Над сваким ”кунем се не нисам могао С тобом да сванем и да се будим” Над сваким ”опрости што и сада јесам Загрљајем грч што не зна за руке” Над сваком ријечју што смо је ћутали у себи Слагаће … Настави са читањем “Не ломи”

Не ломи јутра расцвале ће боје
И дрхтајем лаким распјевана шаш
Над усном слегла слагати зоре
Над сваким ”кунем се не нисам могао
С тобом да сванем и да се будим”
Над сваким ”опрости што и сада јесам
Загрљајем грч што не зна за руке”
Над сваком ријечју што смо је ћутали у себи
Слагаће зоре да дана још има

©Мирослава Одаловић

Prekasno — Marina Adamović

. O, G.A. nikada mi nisi rekô “ja te volim”……. a mnogi sû . što sam ti nevino bila odana kad te je nada gledala s prezrenjem? . vidim oblake kako se sreću i dugo plovim jecavom noći . vreme moje gorkih usana bruji potopom vasione

.

O,

G.A.

nikada mi nisi rekô

“ja te volim”…….

a mnogi

sû

.

što sam ti nevino bila odana

kad te je nada gledala

s prezrenjem?

.

vidim oblake kako se sreću

i dugo plovim

jecavom noći

.

vreme moje gorkih usana

bruji potopom vasione

Odletese laste – Milorad J. Nikic

Odletese laste Narodu je lose, nikad ko dosada oduvek je tako i tako ce biti, a moglo je bolje, da je bilo srece da nam se je dalo, ali ne da djavo, ili nam se nece, skoro posreciti. I kad je vec tako, ako nam se ne da, cemu prazne price, takva nam je sreca … Настави са читањем “Odletese laste – Milorad J. Nikic”

Odletese laste

Narodu je lose, nikad ko dosada

oduvek je tako i tako ce biti,

a moglo je bolje, da je bilo srece

da nam se je dalo,

ali ne da djavo, ili nam se nece,

skoro posreciti.

I kad je vec tako,

ako nam se ne da,

cemu prazne price,

takva nam je sreca

odletese laste i vrati se nece,

iduceg proleca,

il vise nikada.

Iz  ove zemlje isto seme nice

i samo beda

i nevolja raste, a sve drugo,

lose,  il nikako.

AFORIZAM

Ako malo radimo, a mnogo trošimo, najbolje bi nam bilo, da se u EU “učlanimo”! Ona će nam dati novac da “dobro živimo”, a Nato će nas braniti da se nikoga ne “bojimo”! Živko Begović

Ako malo radimo, a mnogo trošimo,
najbolje bi nam bilo, da se u EU “učlanimo”!
Ona će nam dati novac da “dobro živimo”,
a Nato će nas braniti da se nikoga ne “bojimo”!

Živko Begović

SREĆNIJA BUDUĆNOST

Naša prošla nekadašnja vremena, sada su postala samo uspomena. Njih se sećaju i poznaju stariji, koji još žive, jer su sada srećniji. Celokupno ljudsko društvo je razvijenije, a sveopšta kultura naroda i tehnike modernije. Svugde se nastoji da se nauka i tehnika unapredi, jer za čovečiji život najviše vredi. Da se bolje nego ranije živi … Настави са читањем “SREĆNIJA BUDUĆNOST”

Naša prošla nekadašnja vremena,
sada su postala samo uspomena.
Njih se sećaju i poznaju stariji,
koji još žive, jer su sada srećniji.

Celokupno ljudsko društvo je razvijenije,
a sveopšta kultura naroda i tehnike modernije.
Svugde se nastoji da se nauka i tehnika unapredi,
jer za čovečiji život najviše vredi.

Da se bolje nego ranije živi i radi,
čemu će najviše doprineti mladi.
Mlada generacija je naša budućnost,
a stariji su postali skoro naša prošlost.

Sve je usmeremo na poboljšanju životnog standarda,
pa se svako boljim nanima nada.
Prošlost će zameniti budućnost,
nauka, tehnika, znanje, rad i mladost.

Najbolje bi bilo da se živi u miru,
i da narodi što manje umiru.
Da medju narodima u svetu bude sloga,
bez mržnje i svađe za svakoga.

Neka se narodi međusobno slažu,
i jedni drugima u dobru i nevolji pomažu.
Kada nastanu problemi i brige,
da im ljudski razum u pomoć stigne.

Sve ovo nije nikakva nova”filozofija”,
a nebi trebalo da bude ni istorija.
Čovečiji život je najdraži na svetu,
gledajući na celu našu planetu.

Ovo treba da bude naša najveća životna nada,
a ko protiv nje radi, neka se dobru ne nada.
Sve one koji se o ovo ogreše,
svako kajanje će biti kasno što pogreše.

Mir, ljudski razum, sloga i rad,
najveće su čovečije vrline sad.
Nesloga, nepravda i rat ne donose sreću,
nego celome čovečanstvu,veliku “nesreću”.

Svi se trebamo “boriti” za budućnost bolju,
koje čoveku stvaraju životnu volju.
Pravilan životni put je dobrota i poštenje,
a ne medjusobna mržnja, rat i uništenje!

Živko Begović