LAZ – Miladinovic Sandra

LAZ Laz, ta starica u starim haljinama, sa dugim iskrzanim noktima, i “ umilnim” ocima, prepoznatljiva i upecatljiva, uporna i beskrupulozna! Nema nicega svetog za nju! U masi se vrlo dobro snalazi i zivi, danima, mesecima, vekovima! Bolje da je nema! Ali,  lako sklapa saveze, bitke cesto dobija i krsi andjelima krila, koji ipak ne … Настави са читањем “LAZ – Miladinovic Sandra”

LAZ

Laz, ta starica u starim haljinama,

sa dugim iskrzanim noktima,

i “ umilnim” ocima,

prepoznatljiva i upecatljiva,

uporna i beskrupulozna!

Nema nicega svetog za nju!

U masi se vrlo dobro snalazi i zivi,

danima, mesecima, vekovima!

Bolje da je nema!

Ali,  lako sklapa saveze,

bitke cesto dobija i krsi andjelima krila,

koji ipak ne odustaju!

U bordelima, i skupim prijemima uvija se

u skupe svilene tkanine,

daruje osmesima i obecanjima,

kuje najperfidnije planove,

i stvare nocima nemire,

dusama koje na nju nasednu!

Mnogima je kape skrojila,

i jos se nije umorila!

Laz, ta starica u starim haljinama,

sa duboko urezanim borama,

a,  ipak vecna i znalacki vesta….

Nije tajna!

Bar do sada nije pobedila,

mada je mnoge povredila,

i to do same srzi!

Istini je posao dala samo veci

i otezala put ka sreci!

Laz – ta starica u starim haljinama,

sto sama sebi cesto nazdravlja,

zbog nje se krece cesto iznova

u nove pobede,

i sklapaju se polomljeni delovi

mukotrpno stvorenog,

i sve to samo zbog te spodobe!

Eh, ta laz …… istini nije ni do kolena,

niti je ikada bila, novu snagu joj daje i siri krila!

© Miladinovic Sandra

VETAR – Miladinovic Sandra

VETAR   Ja osecam vetar cak i kada ga nema, i kada odmara negde iza brega, kada se oluja pritajeno sprema, ja ga zeljno cekam! Eh’a sto ga nema?!!!!     Przi leto nigde ni obolacka nema, cvrkut ptica cujem! Eh’sto njega nema!? Jer kada me miluje i mrsi mi kosu, sapce mi na uvo … Настави са читањем “VETAR – Miladinovic Sandra”

VETAR

 

Ja osecam vetar cak i kada ga nema,

i kada odmara negde iza brega,

kada se oluja pritajeno sprema,

ja ga zeljno cekam!

Eh’a sto ga nema?!!!!

 

 

Przi leto nigde ni obolacka nema,

cvrkut ptica cujem!

Eh’sto njega nema!?

Jer kada me miluje i mrsi mi kosu,

sapce mi na uvo

“Volim zlatokosu!”

 

I nadam se njemu konjaniku s neba,

da me voli tajno, da ja volim njega!

Jer kosa je moja samo sa njim zlatna,

a ovako crna ko najdublji svemir,

kao u sred noci, ko’ duhovni nemir!

 

Vetre ti se ne inati i muke mi ove skrati!

 

 

© Miladinovic Sandra