Пеко ЛАЛИЧИЋ, Из циклуса ,,ОДЕ ВАТРИ”

ПРОТУМАЧИ ПЕСМУ ВАТРЕ Песмом тумачим ехо звезда у песми од живота набујалој и њом се кунем и њом се браним да не раним небо у твојим очима да и ти своју пронађеш звезду у неком чије је небо јасно распламсало ватру која ће грејати да и ти протумачиш песму ватре у лету птица које покреће … Настави са читањем “Пеко ЛАЛИЧИЋ, Из циклуса ,,ОДЕ ВАТРИ””

ПРОТУМАЧИ ПЕСМУ ВАТРЕ

Песмом тумачим ехо звезда
у песми
од живота набујалој
и њом се кунем
и њом се браним
да не раним небо
у твојим очима
да и ти своју пронађеш звезду
у неком
чије је небо јасно распламсало ватру
која ће грејати
да и ти протумачиш песму ватре
у лету птица
које покреће зрно сна
изазвано ехом звезда
и ватром
из твојих очију.

KAD BIH… – Dušan Marinković

(…) Prošlo je više od godinu dana kako se nisu čuli niti dopisivali. I tako, dopisivajući se sa njom, on poče da razmišlja o tome kako mu, posle toliko vremena, prija njen glas, osmeh i pogled. Uživajući tako, posle izvesnog vremena, shvatio je da se oni zapravo nisu niti čuli niti videli. Njegova ga je … Настави са читањем “KAD BIH… – Dušan Marinković”

(…)

Prošlo je više od godinu dana kako se nisu čuli niti dopisivali. I tako, dopisivajući se sa njom, on poče da razmišlja o tome kako mu, posle toliko vremena, prija njen glas, osmeh i pogled. Uživajući tako, posle izvesnog vremena, shvatio je da se oni zapravo nisu niti čuli niti videli. Njegova ga je  podsvest obmanula, pretvarajući pročiane reči u njen glas i pogled. Tada je shvatio da je lud za njom.

(…)

——————————————————————————————————————————————

KAD BIH…

Kad bih joj mogao reći,

Što se skriti ne da.

Da moja java i moj san,

I biće moje celo,

I svaki radostan dan,

Njeih ruku je delo.

***

Kad bih joj  mogao reći,

Sve što se ne da skriti.

Da moje telo i duh moj,

I biće moje celo,

I svaki tren ljubavi,

Njenog je pogleda delo.

***

Kad bih joj samo mogao reći,

Sve što se ne da skriti.

Da moja reč i moje slovo,

I biće moje celo…

Ma čemu sve to?

Ne bih joj rekao ništa novo,

Sve to njenog je osmeha delo.

(C) Dušan Marinković

Poruka — Marina Adamović

priznaću vam otvoreno nisam ono što vidite nisam žena nisam biće nisam topli nalet vetra ma šta od mog nežnog lika da vas ne zavarava . krvavi sam odmetnik i ubica čovečanstva . mrtvac gleda svoje noge nikoga ne doziva sama ću mu jednom prići odahnuti od života . znam da nema vaskrsnuća kada nema … Настави са читањем “Poruka — Marina Adamović”

priznaću vam otvoreno

nisam ono što vidite

nisam žena

nisam biće

nisam topli nalet vetra

ma šta od mog nežnog lika

da vas ne zavarava

.

krvavi sam odmetnik

i ubica čovečanstva

.
mrtvac gleda svoje noge

nikoga ne doziva

sama ću mu jednom prići

odahnuti od života

.

znam da nema vaskrsnuća

kada nema Tai Poa

San — Marina Adamović

Dugo je pevušila zvezda I sadila potomke Po modro-belom nebu Sanjala sam da me dodiruje I da letim iznad rascvetale breze Zapravo Nisam ni zaspala Nisam ni zaspala Hodala sam nebom …………….I dodavala zlatasto seme Evo – unapred se odričem Odričem se i najtišeg sna!  

Dugo je pevušila zvezda

I sadila potomke

Po modro-belom nebu

Sanjala sam da me dodiruje

I da letim iznad rascvetale breze

Zapravo

Nisam ni zaspala

Nisam ni zaspala

Hodala sam nebom

…………….I dodavala zlatasto seme

Evo – unapred se odričem

Odričem se i najtišeg sna!

 

Sahrana prošlosti — Marina Adamović

. Ne preostaju ušima Ni prijatni zvuci Samo se prošlost rasprostire Ako se probudi bol . Vrane ne sleću na breze Već samo lete i grakću Znaju – pokopavam prošlost I razdiru grobljansku tišinu . E… Proglasiću je za poslednjeg mrtvog Zaboraviti I vratiti se pesmi

.

Ne preostaju ušima

Ni prijatni zvuci

Samo se prošlost rasprostire

Ako se probudi bol

.

Vrane ne sleću na breze

Već samo lete i grakću

Znaju – pokopavam prošlost

I razdiru grobljansku tišinu

.

E…

Proglasiću je za poslednjeg mrtvog

Zaboraviti

I vratiti se pesmi

IGRA -Miladinovic Sandra

IGRA   Nisam, a da jesam, nebih marila! Hocu, a da necu, ja bih slavila! Noci su mi besane, dlanovi vlazni, cini mi se sve je slicno prikazi!   No stvarnost se igra ko dete samnom, maste na pretek ima, zarazni smeh siri, rukama mase i tapse! Volim, a da nevolim, bilo bi mi lakse!!!! … Настави са читањем “IGRA -Miladinovic Sandra”

IGRA

 

Nisam, a da jesam,

nebih marila!

Hocu, a da necu,

ja bih slavila!

Noci su mi besane,

dlanovi vlazni,

cini mi se sve je slicno prikazi!

 

No stvarnost se igra ko dete samnom,

maste na pretek ima,

zarazni smeh siri,

rukama mase i tapse!

Volim, a da nevolim,

bilo bi mi lakse!!!!

 

 

© Miladinovic Sandra

 

 

DODIR DUSA – Miladinovic Sandra

DODIR DUSA     Samo dodir dusa je istinit i pravi!   Obecanja su uzaludna bez toga,   reci mogu biti nehajne,   laz stalna pratilja,   oci bez sjaja, put bez cilja….   A, nista od srca ,od milja!!!!     Dodir dusa osvaja novim mirisima,   nada se oblaci u najlepse haljine,   … Настави са читањем “DODIR DUSA – Miladinovic Sandra”

DODIR DUSA

 

 

Samo dodir dusa je istinit i pravi!

 

Obecanja su uzaludna bez toga,

 

reci mogu biti nehajne,

 

laz stalna pratilja,

 

oci bez sjaja, put bez cilja….

 

A, nista od srca ,od milja!!!!

 

 

Dodir dusa osvaja novim mirisima,

 

nada se oblaci u najlepse haljine,

 

tuga dobija beznadje u ocima,

 

masta se pretace u

 

u vilinski prah!

 

Divno je kada cujes poznati korak i glas,

 

ne meri to ni jedan jedini tas!

 

Bogatstvo to je za “ NAS”!

 

 

“A, znamo li to?” –kazem sebi naglas!!!

 

 

© Miladinovic Sandra

Intervju: Саша Миливојев – Saša Milivojev – ساشا ميليفويف, srpski pesnik u (s)mutnom vremenu, Poezija na raskrsnici KOD ŽUTE KUĆE, PRAVDA, Beograd, 1.11.2009.

Intervju: Саша Миливојев - Saša Milivojev - ساشا ميليفويف, srpski pesnik u (s)mutnom vremenu,  Poezija na raskrsnici KOD ŽUTE KUĆE, PRAVDA, Beograd, 1.11.2009.
Intervju: Саша Миливојев - Saša Milivojev - ساشا ميليفويف, srpski pesnik u (s)mutnom vremenu, Poezija na raskrsnici KOD ŽUTE KUĆE, PRAVDA, Beograd, 1.11.2009.