Zaspao bih, Ana Kljajić

Zaspao bih nasrnuo na san rastrgao bih ga kao da je njena odeća kao da sam u njoj kao da je ona san. Zaspao bih sa njom u snu gde nam je i mesto gde smo jedino stvarni i ne bih se budio iz nje bez nje. Zaspao bih na nežnim ramenima moga sna ljubio … Настави са читањем “Zaspao bih, Ana Kljajić”

Zaspao bih

nasrnuo na san

rastrgao bih ga

kao da je njena odeća

kao da sam u njoj

kao da je ona san.

Zaspao bih

sa njom

u snu

gde nam je i mesto

gde smo jedino stvarni

i ne bih se budio

iz nje

bez nje.

Zaspao bih

na nežnim ramenima moga sna

ljubio bih joj mladež na desnom obrazu

dok se smeši

dok me sanja.

Zaspao bih

da se ne probudim

da me nema

kad bez nje nisam

nek ne postojim

kao čovek bez sna

kao ja bez nje

noćima.

Poimanje sreće, Ana Kljajić

Pod pritiskom sa stiskom na hold on na čekanju zar ne? Redom po pravilniku pisali ga nepismeni istrošenom olovkom možda kineskom vrag je odneo!!! Sa kapcima vodenim obrazima srne želje neostvarene i razgovora nezavršenog dižem ruke visoko iznad svih da se predam tebi prepustim… …radi sta poželiš…

Pod pritiskom

sa stiskom

na hold on

na čekanju

zar ne?

Redom po pravilniku

pisali ga nepismeni

istrošenom olovkom

možda kineskom

vrag je odneo!!!

Sa kapcima vodenim

obrazima srne

želje neostvarene

i razgovora nezavršenog

dižem ruke

visoko iznad svih

da se predam

tebi prepustim…

…radi sta poželiš…