I… kao na smrt osuđena, Čekam na osmeh svoj. Nema spasenja toga, Nema………… A starom Grčkom hodala sam; Setih se Partenona… U moju čast sagradiše ga, Boginji mudrosti-bez ljubavi, (jer takva ljubav satire moć) Neću da pratim velikane- (samo da razumom svojom vladam) Ona će vratiti usnuli smeh! Danas je nekada davno bilo, A sutra … Настави са читањем “Nova boginja – Marina Adamović”
I… kao na smrt osuđena,
Čekam na osmeh svoj.
Nema spasenja toga,
Nema…………
A starom Grčkom hodala sam;
Setih se Partenona…
U moju čast sagradiše ga,
Boginji mudrosti-bez ljubavi,
(jer takva ljubav satire moć)
Neću da pratim velikane-
(samo da razumom svojom vladam)
Ona će vratiti usnuli smeh!
Danas je nekada davno bilo,
A sutra iz hrama novo će doći…
Dobro mi došla iz onog veka,
Spasi me titrava reči noći…
Marina Adamović