DEDA I BAKA Milica Perun Ivanović

  DEDA I BAKA Od jutra do mraka Priča je ovakva Sijevaju pogledi Kao da su gromovi Što prijete munjom Nekada ju je zvao Mirisnom dunjom Ona njega Moj nevene Sve što sami ne mogu Drugi su mu krivi Život im na uviru A oni se prepiru Ko se čega sjeća Koliko dugo već Nijesu … Настави са читањем “DEDA I BAKA Milica Perun Ivanović”

 

DEDA I BAKA

Od jutra do mraka

Priča je ovakva

Sijevaju pogledi

Kao da su gromovi

Što prijete munjom

Nekada ju je zvao

Mirisnom dunjom

Ona njega

Moj nevene

Sve što sami ne mogu

Drugi su mu krivi

Život im na uviru

A oni se prepiru

Ko se čega sjeća

Koliko dugo već

Nijesu dolazila djeca

Nevene mili  juče su bili

O dunjo moja 

Kažeš li da je to

Pamet tvoja bolja

Zagrmi ponovo

Pa se razljuti 

Slušaj dunjo

Srećni im puti

ČUJEM – Milica Perun Ivanović

  ČUJEM   Ističu potoci vode Putevima zmijolikim Nedogledu  vode Kroz miris liporeda Čujem Kažu , govore Pričuja mi se Južne laste žagore Sjećanjem pod krilima Zato se gnijezde Pod strehom kuće moje Čujem Pričja mi se Kako me želiš Žao ti je Što ovo sada Ono prije nije. Čujem Tišina caruje

 

ČUJEM

 

Ističu potoci vode

Putevima zmijolikim

Nedogledu  vode

Kroz miris liporeda

Čujem

Kažu , govore

Pričuja mi se

Južne laste žagore

Sjećanjem pod krilima

Zato se gnijezde

Pod strehom kuće moje

Čujem

Pričja mi se

Kako me želiš

Žao ti je

Što ovo sada

Ono prije nije.

Čujem

Tišina caruje

SLIKA-Aleksandra Mladenović

SLIKA                                            U umu kistom ljubavi nas oslikavam. Svaku neravninu, krivinu našu, i korov ocvao u nicanju orošen raspršenim kapima znoja…….                                               U srcu harpunom nadanja nas klešem. Svakim trzajem stihove ti noktima u mišice zarivam golicane plamtećim nemirom…….                                           U duši šakama neba oblikujem nas. Svaki kubik daha … Настави са читањем “SLIKA-Aleksandra Mladenović”

SLIKA

 

                                         U umu

kistom ljubavi

nas oslikavam.

Svaku neravninu,

krivinu našu,

i korov ocvao

u nicanju

orošen raspršenim

kapima znoja…….

                                              U srcu

harpunom nadanja

nas klešem.

Svakim trzajem

stihove ti noktima

u mišice zarivam

golicane

plamtećim nemirom…….

                                          U duši

šakama neba

oblikujem nas.

Svaki kubik daha

koji će u nas uteran

i isteran biti

i vrhove Kilimandžara

zatrpane

snežnim belucima pitanja……

                                                     U kamenu

slasnim zapovestima

nas ozakonjujem.

Svaki načinjen

greh

biće zapisom išiban

a nenačinjen

bršljanima strasti ugušen…..

                                            U sliku

paletom smrti

nas oslikavam.

Svaki tren

neuhvatljiv

u nju ću sabiti

i kanjone i klance

još neurezane,a

orošene slapovima želje…….

                     

 

Ljubobog- Miljojko Milojević

   Lj u b o b o g                                                                                             Političko-satirična  pisanija Ljubobog je odrastao u bedi. U vrema socijalizma  i Tita, bez mafija i prljavih profita, nije plaćan baš koliko vredi. Umre Tito – nesta ideala… Naslednike Tita, starije i mlađe, očarava  zla privreda mala i mogućnost  za velike krađe… A Ljubobog  i njegova braća, … Настави са читањем “Ljubobog- Miljojko Milojević”

  

Lj u b o b o g

                                                                                            Političko-satirična  pisanija

Ljubobog je odrastao u bedi.
U vrema socijalizma  i Tita,
bez mafija i prljavih profita,
nije plaćan baš koliko vredi.
Umre Tito – nesta ideala…

Naslednike Tita, starije i mlađe,
očarava  zla privreda mala
i mogućnost  za velike krađe…
A Ljubobog  i njegova braća,
posle slatke diskusije kratke,
odlučiše da prave alatke.

Tu je profit -to se dobro plaća!
I  njihova radiona mala
stručno kuje motike i rala…
Tad je cvala privredica mala
od društvene, uveliko, krala.
Vlast  je, ipak, neke pohvatala,
milicija ih od batina odrala…

Za motike, sekire i rala,
iznenada, luda tražnja stala.
Ljubobog se pribojavao vlasti:
zalud profit i sve druge slasti,
kako da se braniš od napasti,
kad vlast može da te upropasti!

Znaju ljudi, i umni, i glupi
i u svetu, odvajkada,  zna se
da vlast može da te prekalupi
i  ispeče ko jagnje  il prase…

U starome carskom gradu,
posle teških nemira i svega,
Srbi organizuju paradu,
dočekuju slavne: Nju i Njega.

Ljubobogu odmah kliker sinu
da upozna i Njega i Nju,
da ih smota na brzu brzinu,
da se druže- ali na Dedinju.

I, bogami, uspe da ih smota,
slavne, moćne, i Njega i Nju
i plac dobi na cvetnom Dedinju,
u Užičkoj,  do Njihovog  plota.

Настави са читањем “Ljubobog- Miljojko Milojević”