ZASTANI Zastani, u velikim koracima, krila izrasla opusti i gledaj. Usponi i stramputice, pad, pa zvona. Sreća po strani, ključ u probušenom džepu. Ne trči. Zastani. Ne stiže se uvek, kud se pođe. Ne radi se uvek, što se želi. Uvek slučajnost postoji i zbrka misli, brdo mogućnosti, okean promašaja. Zastani.

ZASTANI
Zastani,
u velikim koracima,
krila izrasla opusti
i gledaj.
Usponi i stramputice,
pad, pa zvona.
Sreća po strani,
ključ u probušenom džepu.
Ne trči.
Zastani.
Ne stiže se uvek,
kud se pođe.
Ne radi se uvek,
što se želi.
Uvek slučajnost postoji
i zbrka misli,
brdo mogućnosti,
okean promašaja.
Zastani.
Настави са читањем “ZASTANI – Ljubodrag Obradović”