U
Kišnim kapima crtam ti lik
Beležim slike dodirom
Umivam lice tvojim crtama
Urezanim sećanjima brišem
Setu kojom se pokrivam
Kao maskom krijem tugu
Osmehom i tražim sebe
U
Suncu koje se probija
Kao oko koje me vodi
Negde u slici naslikanoj
Želji dalekoj kao duga
Nedostižna i neopipljiva
Dodirom tek osećam
Da postojim kao deo
Tvog lika kojim beležim
U
Kapima kiše bezbroj
Slika rođenih da bi ti
Živeo kao sećanje
Života i trajanja.
BranaZ – Branka Zeng