Otišla si samo na kratko
rastanak nema ništa sa time,
otišla, sa sobom odnela,
sve pesme i moje rime.
Zoveš me telefonom
i pitaš dali pesme pišem,
pokušam ali ne ide,
obično sve izbrišem.
Kažu da sad mi u oku
često primete tugu,
i da mi pogled nesvesno,
zaluta negde ka jugu.
Čude se pitaju stalno;
“Zar više nisi poeta!?”
Uzdahnem, pa odgovorim;
“Na drugom kraju je sveta.”
Javljaš mi da uskoro stižeš,
nesta i moja seta,
opet ću pisati pesme,
opet ću biti poeta.
Milovan Petrović
–