ODLAZIM – Jelena Đurašković

Sa perona kreće vlak
i rastavlja naše ruke
iz stiska za rastanak.
Odlazim.
Ostaješ.
Srce se steže, oči suze
i već te nema.
Daljina te uze.

Vlak me vozi u drugi kraj
gdje lika tvoga biti neće,
ni lika tvoga,
ni za mene sreće.

Odlazim tužna s mišlju na tebe,
bez utjehe i nade u viđenje skoro,
a vrijema k’o da stoji,
prolazit će tako sporo.

Trebat će čekati dugo
da nas vrijeme ponovo spoji
i vrati one dane,
što bijehu moji i tvoji.

To neće biti lako,
osjećam već sada,
dok u mome srcu
bolna čežnja vlada.
Ipak, ne napušta me nada.

Vlak me vozi negdje daleko,
u kraj čekanja,
gdje će ljubav postati
patnja golema.

Ostaju zamnom trenutci sreće.
Dal’će se ponovo vratiti?
Ne, ne može biti da neće.
Ne napušta me nada.