bezglasjem srebrenim
brijeg bez sjenki
ustaklio oči
suhe mu vodene žile
tiho
sklopljenim grudima
dovršile krajolik
kako do tebe
sa omamljenim zaboravom
kako s mislima lahora
niz brijeg
niz žuto klasje
u kojem žudnja
usnule djece
ogrlice sunca
sanja
Погледајте и остале садржаје
Аутор: Mirko Popović
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost. Види све чланке од Mirko Popović
Izvinjavam se zbog imena i prezimena napisanog sa prvim malim slovom, a ostalo kao što se vidi u naslovu. Htio sam ispraviti, ali nisam uspio.
Lijep pozdrav