VITEZ IZ STROJA – Miladinovic Sandra

VITEZ IZ STROJA Moj drug iz klupe mnogo vredi, da li je jasno Marko tebi, sto mu nedas da puca penale, i kazes da mu klikeri u glavi fale!? Odakle ponese tu epizodu krsa, da Ilija treba da smrsa, pa da tek zaigra veselo kolo? Ko si ti da sudis lolo? Sve mi se cini … Настави са читањем “VITEZ IZ STROJA – Miladinovic Sandra”

VITEZ IZ STROJA

Moj drug iz klupe mnogo vredi,
da li je jasno Marko tebi,
sto mu nedas da puca penale,
i kazes da mu klikeri u glavi fale!?

Odakle ponese tu epizodu krsa,
da Ilija treba da smrsa,
pa da tek zaigra veselo kolo?
Ko si ti da sudis lolo?

Sve mi se cini da tebi ,
nedostaje ljubavi puno!?
Zar ne znas da sunce sija,
najvise nama deci?!
Da drugarstvo tugu leci,
i izreku – ispeci pa reci!

Kad stisnes ruku drugu,
i obrises mu suzu sa lica,
kada Ljilji kazes da je dobra,
i da je prava pametnica,
tek onda ces biti dika,
voljen i pravi dasa!
Bices borac za orden,
tako je kod svih rasa!

Drugari su ko sareni leptiri,
sto grade najlese zive slike!
Recima i postupcima,
biju se najvece bitke!
Skole ce biti tada,
pune pravih heroja,
a, ti ces osmehom da spavas,
jer znam da si vitez iz stroja!

© Miladinovic Sandra

SAMOĆA – Saša Zbiljić

SAMOĆA Opor miris mu u očima bdi, dok gleda utonulo sunce u nebeskoj noći, rastrgoše ga života gladni psi, dok broji dane u pustoj samoći. Spozna put niz obamrlu travu, što se diže i udara do srži, ključ traži za ukletu bravu, kad drhtaj posta od života brži. Greh je greha ne načini, a već … Настави са читањем “SAMOĆA – Saša Zbiljić”

SAMOĆA

Opor miris mu u očima bdi,
dok gleda utonulo sunce u nebeskoj noći,
rastrgoše ga života gladni psi,
dok broji dane u pustoj samoći.

Spozna put niz obamrlu travu,
što se diže i udara do srži,
ključ traži za ukletu bravu,
kad drhtaj posta od života brži.

Greh je greha ne načini,
a već kuca za polazak zvono,
traži mira u gluvoj istini,
šta ostavi, šta je na svet don’o.

Da pobegne od neme tišine,
već kasno je jer put nije mlad,
guši ga svako zrno prašine,
za svojim snom osta samo glad.

(C) Saša Zbiljić

ШТА ЈЕ ЉУБАВ…

ШТА ЈЕ ЉУБАВ… Шта је љубав до чаша боли што срце кида зато што воли, шта је љубав до прегршт снова што временом од стајања избледе шта је љубав до силна жеља да се споје уздрхтала тела шта је љубав до чежња голема да си са неким кога нема Шта је љубав до срећа на … Настави са читањем “ШТА ЈЕ ЉУБАВ…”

ШТА ЈЕ ЉУБАВ…

Шта је љубав
до чаша боли
што срце кида
зато што воли,
шта је љубав
до прегршт снова
што временом
од стајања избледе
шта је љубав
до силна жеља
да се споје
уздрхтала тела
шта је љубав
до чежња голема
да си са неким
кога нема
Шта је љубав
до срећа на трен
што брзо прође
и опет си сам
шта је љубав
до предиван сан
што га сањаш
у животу сваки дан
шта је љубав
до све то
и још много више
оно због чега си жив
и зашто се дише
што душу храни
и песме пише
Па макар била само
бол, чемер и јад…

Братислав Богдановић

GRČKO “KUKANJE”

Grci, Grci, Grci, šta imate još u ruci? Evra nemate skoro ništa, nećete imati ni drva za “ognjšta”!   Stalno “kukate” za pomoć, neprestalno, svaki dan i noć! Milijarde tražiet od Unije, zar vas “sramota nije”!   Imate dobru klimu i veliko more, i u kampovima mnoge šatore! Sve ovo trebate dobro iskoristiti, i Evre … Настави са читањем “GRČKO “KUKANJE””

Grci, Grci, Grci,

šta imate još u ruci?

Evra nemate skoro ništa,

nećete imati ni drva za “ognjšta”!

 

Stalno “kukate” za pomoć,

neprestalno, svaki dan i noć!

Milijarde tražiet od Unije,

zar vas “sramota nije”!

 

Imate dobru klimu i veliko more,

i u kampovima mnoge šatore!

Sve ovo trebate dobro iskoristiti,

i Evre trebate sami zaraditi!

Živko Begović

BALERINA – Miladinovic Sandra

BALERINA O kako me je slomila laz i obmana, vestih ruku delo, prekaljenog majstora, zedno krv sto pije i to tako smelo! Sta moze da usreci jednu takvu dusu, posle pokajanja – jedan novi greh, i tako se vrti kao balerina sve u nedogled!!!? A, ta kap gorcine sto mi dusu gusi, i noc sto … Настави са читањем “BALERINA – Miladinovic Sandra”

BALERINA

O kako me je slomila laz i obmana,
vestih ruku delo, prekaljenog majstora,
zedno krv sto pije i to tako smelo!
Sta moze da usreci jednu takvu dusu,
posle pokajanja – jedan novi greh,
i tako se vrti kao balerina sve u nedogled!!!?

A, ta kap gorcine sto mi dusu gusi,
i noc sto otkriva sve da nebo vidi,
ja se ipak stidim suza i neznanja,
pa bisere prosuh pod noge nemaru,
sto ne zna za Boga i ne zna za ranu!
Posle pokajanja jedan novi greh,
i tako se vrti kao balerina sve u nedogled!!

Taj “oprostaj” ljudski, sve zbog pustog zlata,
nek zivi, nek bludi, sve to nebo vidi,
ja se ipak stidim laznoga neznanja,
i “prekoga suda”, sto nece da vidi!
Posle silnih bura i besnih valova,
pustinjom ce nici zivot iznenada,
gradice se kule do samoga Sunca,
s’ istom balerinom vratice se pravda!

© Miladinovic Sandra

БУРА…

БУРА…. Жеља твоја као море о гребен се мој поломи сваки талас што те носи страсти мојој сад пркоси И док телом твојим пламти жудња болна, жеље страшне глад твоју блудом храним ту пожуду да сахраним… Жеља моја пламен луди хоће копљем да ти суди мисли ваљда да се бојиш док пред њиме храбро стојиш … Настави са читањем “БУРА…”

БУРА….

Жеља твоја као море
о гребен се мој поломи
сваки талас што те носи
страсти мојој сад пркоси
И док телом твојим пламти
жудња болна, жеље страшне
глад твоју блудом храним
ту пожуду да сахраним…
Жеља моја пламен луди
хоће копљем да ти суди
мисли ваљда да се бојиш
док пред њиме храбро стојиш
Просто ме ка теби мами
за бој страсти док смо сами
жедну да те ја напојим
силном снагом, дахом својим..
У тој борби љутих жеља
кад олуја бурна прође
па се стиша бука, јека
немир опет жељно чека
мирно море и крај њега гребен луди…..

Братислав Богдановић

LAZNA SRECA – Miladinovic Sandra

LAZNA SRECA Nedao Bog da pokleknem, ma bolje da me nema, nego da okovana lazima, zivim od danas do sutra, i dok svila mi nezno prijanja uz telo, ja putujem neverna svojoj biti i to tako smelo! Kakva hrabrost u belom! Nedao Bog da mi se dive i zavide mi aveti zivota, neznajuci da zivim … Настави са читањем “LAZNA SRECA – Miladinovic Sandra”

LAZNA SRECA

Nedao Bog da pokleknem,
ma bolje da me nema,
nego da okovana lazima,
zivim od danas do sutra,
i dok svila mi nezno prijanja uz telo,
ja putujem neverna svojoj biti i to tako smelo!
Kakva hrabrost u belom!

Nedao Bog da mi se dive
i zavide mi aveti zivota,
neznajuci da zivim na tronu laznom,
da izgledam kao dama i imam manire,
a, da me dusa boli uvek do dna, tako snazno!
Moj dom bi bile suze pokajanja,
i gluma sto maskom pruzam svetu,
iza mene tragovi skupih prafema,
dodira i valcera do samih svanuca,
a, ja sa osecanjem kao da me nema,
gubitnik sto sija poput sjajnog Sunca,
i sto spremno kaze da je srecna zena,
dok ruku pod ruku drzi znanog stranca,
posle bezbroj flertova, il’ puke samoce,
nedao Bog da pokleknem,
zar me bas to hoce?!
Oh, koliko VOLIM TE – odzvanja planetom,
od konta do konta, “sreca” kruzi svetom!

© Miladinovic Sandra

СЕЋАМ СЕ…

СЕЋАМ СЕ… Сећам се дана када си отишла те љубави што се ломи и кида танка је била та нит да те задржи ни окренула се ниси, а ранила си ме до сржи Сећам се како гледам за тобом док у мени све се слама сваким кораком све си ми даља рањено срце, душа остала … Настави са читањем “СЕЋАМ СЕ…”

СЕЋАМ СЕ…

Сећам се дана када си отишла
те љубави што се ломи и кида
танка је била та нит да те задржи
ни окренула се ниси,
а ранила си ме до сржи
Сећам се како гледам за тобом
док у мени све се слама
сваким кораком све си ми даља
рањено срце, душа остала сама
Сећам се мрака како се спушта
док нем и сам стојим чекајући
да се вратиш и растераш таму
Свега се сећам заборавио нисам
те очи и осмех због којих живех
Од сећања живим душу ми хране
не дам да време успомене брише
јер са нестанком њих
и мене ће да нестане…

Братислав Богдановић

ГИТАРА…

ГИТАРА… На тавану старом изгребаног лица тужну песму пева гитара без жица Свирала је дуго о љубавима вечним расплакала многе и чинила их срећним Сад је она нема остала без гласа о музици снева груди да заталаса Где су сада руке што милују жице где су сада песме што дирају срце Да бар може само … Настави са читањем “ГИТАРА…”

ГИТАРА…

На тавану старом
изгребаног лица
тужну песму пева
гитара без жица
Свирала је дуго
о љубавима вечним
расплакала многе
и чинила их срећним
Сад је она нема
остала без гласа
о музици снева
груди да заталаса
Где су сада руке
што милују жице
где су сада песме
што дирају срце
Да бар може само
опет да засвира
неке сетне звуке
што их душа бира
Па нека је баце
у ватри да изгори
јер није за њу судба
да на тавану тавори…

Братислав Богдановић ЈВВ

HEJ, NEZNANCE – Miladinovic Sandra

HEJ, NEZNANCE Sanjarila sam o tebi neznanom, o tvom dahu, dodirima neznim, o iskricavoj svetlosti iz tvojih ociju, i strasti sto me obuzima! Cini mi se da se zbilja pije, tvoj poljubac kao zrelo vino, opija me, tonem u dubine, onda letim u visine divno…. Ko na atu sto jedri po nebu, sa svezdama sapcem, … Настави са читањем “HEJ, NEZNANCE – Miladinovic Sandra”


HEJ, NEZNANCE

Sanjarila sam o tebi neznanom,
o tvom dahu, dodirima neznim,
o iskricavoj svetlosti iz tvojih ociju,
i strasti sto me obuzima!
Cini mi se da se zbilja pije,
tvoj poljubac kao zrelo vino,
opija me, tonem u dubine,
onda letim u visine divno….
Ko na atu sto jedri po nebu,
sa svezdama sapcem,
igram, disem…..na ljuljasci
ljuljam se lagano,
a, ustvari ja sve ovo pisem,
u viziji tvoga zagrljaja!
Cak i kada stihove ti stvaram,
i pitas me dokle moja masta
dopire i ima li kraja?…
Cini mi se sve to da je java!!!!
I taj dodir, cujem reci nase,
caskom tvoje, onda opet moje,
i stopala dok gaze po liscu,
stisak ruke u ruci, nas dvoje!!!!
Okreni se kad te zovem, stani!!!
Ne odlazi tako niodkuda,
ako volis, ako mi se divis,
zar je bitno sto smo maste cuda!?
Sanjarila sam o tebi neznanom,
o pogledu sto me srecnom cini,
o 1001 noci, dok ti pricam price na pucini!
Ali, java nisu sanjarenja,
a, mogla bi makar delom biti,
srodna dusa kad izroni snena,
kao cudo na dar da je salje,
za tren bi se zvezdana prasina,
na dlanove spustila da sjaje!!!
I ja dete, od zvezda satkana,
culno, tiho na zemlju bih klekla,
da uzalud ne prodje mi zivot,
hvala TEBI – ja bih nebu rekla!

© Miladinovic Sandra