OVDE OSTAJEM ~ milka vukic v.

I dok lišće šušti… Vjetar plače… Cveće niče, Il’ jeka urliče…. Bila to noć, ili dan, Budan, il uspavan, U društvu…. samoći… Uz bolesti, nostalgije… Krize ili nevere… Sada… Kao i pre toliko godina Ništa se nemenja… Ti si mi u grudima. . Svetlost si duše moje Početak i svršetak – nebitno je… Samo Bog zna Koliko te … Настави са читањем “OVDE OSTAJEM ~ milka vukic v.”

I dok lišće šušti…

Vjetar plače…

Cveće niče,

Il’ jeka urliče….

Bila to noć, ili dan,

Budan, il uspavan,

U društvu…. samoći…

Uz bolesti, nostalgije…

Krize ili nevere…

Sada…

Kao i pre toliko godina

Ništa se nemenja…

Ti si mi u grudima.

.

Svetlost si duše moje

Početak i svršetak – nebitno je…

Samo Bog zna

Koliko te ljubim…

Dok svet se okreće

Negleda nečujne molitve….

 

Lebdi, živi svoje hirove,

Grli i ljubi izabrane…

Napuni blagodaću svoje dane..

Nezgrći lanjske snegove…

Prigrli Sunce jutarnjeg radjanja…

Tebi sve oduvek pripada…

S poštovanjem i divljenjem

Molitvom te poštujem…

.

Ovde  ostajem.

.

RUBAIJA 145.

U poeziji, gde se dva moja sveta prepliću i dodiruju, sanjani i stvarni, stihovi me kao lažni anđeli čuvaju od  istine da ti više nisam ljubav osim u pesmama i duša im veruje iako oseća da me kao i ti obmanjuju.   copyright © Nena Miljanović

U poeziji, gde se dva moja sveta prepliću i dodiruju,

sanjani i stvarni, stihovi me kao lažni anđeli čuvaju

od  istine da ti više nisam ljubav osim u pesmama

i duša im veruje iako oseća da me kao i ti obmanjuju.

 

copyright © Nena Miljanović

POREZ ~ milka vukić v.

. Opet je pokušao pobjeći, Na udaljenom otoku zaspati… Ogrnut tišinom prirode, U ritmu morskih talasa…. bez svetionika. . Sprečavaju to,  vraćaju , Rasparanu kožu heftaju… Zatvaraju mu oči, guše glasne žice… Tuđi bol im “ide na živce”… . U njemu ratuju unutarnji organi, Pomisao um razbija… Pale se i gase stanice nerava…. Al’ koga to zanima?! . … Настави са читањем “POREZ ~ milka vukić v.”

.

Opet je pokušao pobjeći,

Na udaljenom otoku zaspati…

Ogrnut tišinom prirode,

U ritmu morskih talasa…. bez svetionika.

.

Sprečavaju to,  vraćaju ,

Rasparanu kožu heftaju…

Zatvaraju mu oči, guše glasne žice…

Tuđi bol im “ide na živce”…

.

U njemu ratuju unutarnji organi,

Pomisao um razbija…

Pale se i gase stanice nerava….

Al’ koga to zanima?!

.

Zacviliće i njihovi mačići….

Porez mora da se naplati…!?

DIPLOMATIJA

Diplomatija stvara, mir i razumevanje, što je najvažnije, za mirnodopsko svetsko stanje! Ako je diplomatija, slaba,loša i još gora, onda među narodima, do nesporazuma doći mora. Dobra diplomatija je, najbolja koja ne dovodi do rata, jer stvara mir i razumevanje, koju celi miroljubivi svet prihvata! Ratovi su slaboszti, pogrešne diplomatije, i događaju se tamo, gde … Настави са читањем “DIPLOMATIJA”

Diplomatija stvara,
mir i razumevanje,
što je najvažnije,
za mirnodopsko svetsko stanje!

Ako je diplomatija,
slaba,loša i još gora,
onda među narodima,
do nesporazuma doći mora.

Dobra diplomatija je,
najbolja koja ne dovodi do rata,
jer stvara mir i razumevanje,
koju celi miroljubivi svet prihvata!

Ratovi su slaboszti,
pogrešne diplomatije,
i događaju se tamo,
gde prave diplomnatije bilo nije!
Živko Begović

lo nije!

gde

TRI EPITAFA ZA …

  e p i t a f I Ovde U mojoj pesmi Počiva sva svetlost na svetu Njegove beskonačne oči Dve ikone Koje mi dušu čine hramom U kom počivamo Moja početna i završna pesma njemu I živa ja u Poeziji I kad umrem i sama sebi Kao njemu e p i t a f … Настави са читањем “TRI EPITAFA ZA …”

 

e p i t a f I

Ovde
U mojoj pesmi
Počiva sva svetlost na svetu
Njegove beskonačne oči
Dve ikone
Koje mi dušu čine hramom
U kom počivamo
Moja početna i završna pesma njemu
I živa ja u Poeziji
I kad umrem i sama sebi
Kao njemu

e p i t a f II

Ovde
U mojoj pra-kosti bez kosti
I u kajanju bez kraja
Počiva moja poslednja Muškost
Balzamovana stihovima Žene
Koju sam voleo i izdao
I koja me volela i učinila Faraonom
I sad kad sam pali Kralj
U njenim psalmima i duši
Sačuvan sam od zaborava
I kad sam sam sebe zaboravio
Kao Muškarac

e p i t a f III

Među koricama knjige
U zlatotisku slova pesme spomenika
Počivamo
Naša (ne)okončana ljubav i nas dvoje
Kao Nebo i Zemlja
I Sunce i Mesec
I sve što jedno bez drugog ne biva
A nikad se ne može sastaviti
Zbog zakona stvarnosti
Ni rastaviti
Zbog bezakonja u pesništvu
Koje dopušta
I ono što zabranjuje Život…

copyright © Nena Miljanović

SLAVA BOGU – Dragana Andrić

SLAVA BOGU     Bog je velikodušan ako ti imaš duše.   Bog je nemilosrdan ako ti nemaš srca!   Bog je bes ako ti ne umeš da obuzdaš srdžbu!   Bog je laž ako ti stalno smišljaš laži i prevare!   Bog ti daje ako znaš kako uzimaš.   Bog ti uzima ako ne … Настави са читањем “SLAVA BOGU – Dragana Andrić”

SLAVA BOGU

 

 

Bog je velikodušan

ako ti imaš duše.

 

Bog je nemilosrdan

ako ti nemaš srca!

 

Bog je bes

ako ti ne umeš da

obuzdaš srdžbu!

 

Bog je laž

ako ti stalno smišljaš

laži i prevare!

 

Bog ti daje

ako znaš kako uzimaš.

 

Bog ti uzima

ako ne znaš da čuvaš!

 

Bog prašta

ako ti umeš da oprostiš.

 

Bog je lek

ako umeš da osluškuješ

šta priča i da ga voliš!

 

Bog je radost

ako ti imaš osmeh na licu!

 

Bog je mržnja

ako si pustio demone

da stanuju u tvojoj duši!

 

Bog je ljubav

ako imaš veliko srce

u kome stalno cveta ljubav!

 

Bog je mudar

ako ti um nije potamnio

I umeš da misliš.

 

Bog je sloboda

ako ti svojom slobodom

ne postrojavaš druge!

 

Bog je samo Bog

ako si ti Čovek!

 

12.07.2015.