NAJVISI ~ milka vukic v.

. Fabrika mu na strano ime Djeca lete Rim- NjuYork-Adeline… Zena krstari Antlantikom… Majka ga zove “otpadnikom”. . Najteze su muke njegove; Radi od podneva do zore… Starlete da jedino miluju… Samopouzdanje fiksiraju. . Kad sagleda svoje problem Uplasi se da nepuknu merdevine…. Najvisi je od rodbine… Alergican je na inspektore…

.
Fabrika mu na strano ime

Djeca lete Rim- NjuYork-Adeline…

Zena krstari Antlantikom…

Majka ga zove “otpadnikom”.

.

Najteze su muke njegove;

Radi od podneva do zore…

Starlete da jedino miluju…

Samopouzdanje fiksiraju.

.

Kad sagleda svoje problem

Uplasi se da nepuknu merdevine….

Najvisi je od rodbine…

Alergican je na inspektore…

NEKO ME JE DANAS SETIO NA TEBE – Milovan Petrović

Neko me je danas pitao za tebe ćutao sam samo, k’o da si mi strana, a sve ruže koje davno si ubrala krasile su sobe mog malenog stana. Neko mi je danas zapevao pesmu što mi davno nekad pevala si često neko me je danas u prošlost vratio pa mi osmeh s’ lica na trenutak … Настави са читањем “NEKO ME JE DANAS SETIO NA TEBE – Milovan Petrović”

Neko me je danas pitao za tebe
ćutao sam samo, k’o da si mi strana,
a sve ruže koje davno si ubrala
krasile su sobe mog malenog stana.

Neko mi je danas zapevao pesmu
što mi davno nekad pevala si često
neko me je danas u prošlost vratio
pa mi osmeh s’ lica na trenutak nesto.

Zakucalo srce, a grudi se stegle
neko me je danas setio na tebe.

Milovan Petrović

POLA ISTINE O AHILU – Nena Miljanović

Uzalud si ponovo tu, Odlučila sam, Izuću se I kao fakir po užarenom ugljevllju Iskoračaću tvoj put kojim si mi došao prvi put I stopalima upisao u prašinu putenosti zakletvu Da poslednji put koračaš stazom ljubavi, A nije bila ljubav I ovo je poslednji put  Da me ostavljaš U prašini.   Evo kunem se  Pregaziću … Настави са читањем “POLA ISTINE O AHILU – Nena Miljanović”

Uzalud si ponovo tu,
Odlučila sam,
Izuću se
I kao fakir po užarenom ugljevllju
Iskoračaću tvoj put kojim si mi došao prvi put
I stopalima upisao u prašinu putenosti zakletvu
Da poslednji put koračaš stazom ljubavi,
A nije bila ljubav
I ovo je poslednji put 
Da me ostavljaš
U prašini.

 

Evo kunem se 
Pregaziću sopstveno srce,
Neka mi zaostali žar spali zaboravne tabane
I sagori Ahilovu petu ponovljenih slabosti
Da ne krenem još jednom za tobom
Stranputicama
Kojima mi posrće duša
I kao slepac po pepelu prošlosti
Pipa i traži tragove ljubavi
U tvojim praznim rečima 
Izmucanim u punoj strasti

 

-Uzalud si tu-
Ponavlja izdani razum poluistine…

 

-Uzalud sam odlučila-
Ponavlja poludelo srce poluotkucaje…

 

I Ahilova peta kreće putem proklete krvi,
I oblaporno telo za njom,
Za tobom,
Kroz prašinu strasti 
Krvnički gazim po duši 
U nadi da me napusti…

 

 

МАРТ ЈЕ МЕСЕЦ ЉУБАВИ – Срећко Симић

МАРТ ЈЕ МЕСЕЦ ЉУБАВИ   Март је месец љубави, коју ветар са мирисом киша доноси када из трулежи живот мртвилу пркоси. Март је дрхтај срца које са душе посивели снег отреса, и у небеса нежност у бехар просипа. Март је месец сањара, што поноћ крај рачунара у стихове претвара, у риме, што се радује издисају … Настави са читањем “МАРТ ЈЕ МЕСЕЦ ЉУБАВИ – Срећко Симић”

МАРТ ЈЕ МЕСЕЦ ЉУБАВИ
 
Март је месец љубави,
коју ветар са мирисом киша доноси
када из трулежи живот мртвилу пркоси.
Март је дрхтај срца
које са душе посивели снег отреса,
и у небеса
нежност у бехар просипа.
Март је месец сањара,
што поноћ крај рачунара у стихове претвара,
у риме,
што се радује издисају зиме.
Март је месец занесењака,
што са улице и сокака месечину у душу уносе,
што уредности пркосе.
Март је месец уметника,
којима је слика,
и прича, и песма и стих.
Март је месец романтика
који се нежности лако предају,
који не знају
да до десет изброје,
који на ноге чврсто не стоје,
чије се срце гнуша
над бићем у коме не станује душа.
Март је месец љубави

TISINA ~ milka vukic v.

. . Podivljala tisina Tisinom utisana Bezdusno urlice Bolno jauce…. Plasi se – Dana I meseca. Zagrmite gromovi, Mozda celjad uznemiris… Probudite se vulkani… Ehom kamena s kamena Muk mucni da se oduva…. Maknite stakla s prozora Dan da sapatom progleda… Proslost proslost sagori … U kapi rose Svetiljka da zazubori… . Tisina je teret … Настави са читањем “TISINA ~ milka vukic v.”

.
.
Podivljala tisina
Tisinom utisana
Bezdusno urlice
Bolno jauce….
Plasi se –
Dana I meseca.
Zagrmite gromovi,
Mozda celjad uznemiris…
Probudite se vulkani…
Ehom kamena s kamena
Muk mucni da se oduva….
Maknite stakla s prozora
Dan da sapatom progleda…
Proslost proslost sagori …
U kapi rose
Svetiljka da zazubori…
.
Tisina je teret
Nesavladive ucmalosti…
Iza ogledala okuj joj korjenje…
Ispred ogledala
Zaplesi uz cimbule.

SLOBODA ~ milka vukic v.

. U pjesku maglustine… Provalija caruje… Musice I osice Glancaju potkovice… . Sloboda slobodom dise, Imas I fenjere… Oci bez ociju Grakcu na vrelo kestenje… . Slobodom slobodnih Sloboda je slobodna.

.

U pjesku maglustine…

Provalija caruje…

Musice I osice

Glancaju potkovice…

.

Sloboda slobodom dise,

Imas I fenjere…

Oci bez ociju

Grakcu na vrelo kestenje…

.

Slobodom slobodnih

Sloboda je slobodna.

KROZ PROZORE – Milovan Petrović

Kroz prozore našeg stana sunce zrake svoje prosu, na krevetu bolan ležim dok mi nežno maziš kosu. Oči su ti uplakane ne napušta grč ti lice, ja ti tiho prošaputah, “Boriću se lepotice. Uzdahnula tad si samo, dodirnu mi rukom čelo, a od bola grčilo se u krevetu moje telo. Oči moje zamućene milovaše kose … Настави са читањем “KROZ PROZORE – Milovan Petrović”

Kroz prozore našeg stana
sunce zrake svoje prosu,
na krevetu bolan ležim
dok mi nežno maziš kosu.

Oči su ti uplakane
ne napušta grč ti lice,
ja ti tiho prošaputah,
“Boriću se lepotice.

Uzdahnula tad si samo,
dodirnu mi rukom čelo,
a od bola grčilo se
u krevetu moje telo.

Oči moje zamućene
milovaše kose tvoje,
da još malo bar te volim,
molilo je srce moje.

Da ne stane sve baš sada
i nastupi večna tama,
da ti oči zablistaju,
i ne budeš u suzama.

Da ponovo kao nekad
osmeh nam se jutrom budi,
kad slavuja pesma krene,
kad zarudi.

Milovan Petrović

Moje i tvoje vrijeme -Svetozar N.Popović

MOJE I TVOJE VRIJEME /iz zbirke poezije “Sjenke u Rudinama”/ Shvati Hvališ ih Hvala ti Iako ponekad radiš po tudjoj mjeri Iz ovog vremena nećemo Nemožemo izaći Ovo je vrijeme u kojem se postaje niko Mi smo dio ovog vremena Ove priče U koju smo zajedno stasavali Birajući one -slava im i milost Tvoje savjetnike … Настави са читањем “Moje i tvoje vrijeme -Svetozar N.Popović”

MOJE I TVOJE VRIJEME

/iz zbirke poezije “Sjenke u Rudinama”/

Shvati
Hvališ ih
Hvala ti
Iako ponekad radiš po tudjoj mjeri
Iz ovog vremena nećemo
Nemožemo izaći
Ovo je vrijeme u kojem se postaje niko
Mi smo dio ovog vremena
Ove priče
U koju smo zajedno stasavali
Birajući one -slava im i milost
Tvoje savjetnike a moje predhodnike
Bili su neko
Bili su nešto
Znali su da stasavamo u vrijeme
U koje je lako postati niko i ništa

Zaboravljaš da se nijesmo znali prekrstili
Probali smo ponekad i ispod krsta proći
Drugačije nijesmo znali nijesmo umjeli
Živjeli smo u vrijeme u koje se lagano postajalo niko
Živjeli sam u vrijeme lažnih idola i pravih idiota
Onih koji su se umjesto nas i nase budućnosti školovali
Onih koji su se umjesto nas za nas krstili
Onih koji su se umjesto mene i tebe u gaće usrali

Nadao sam se da Bog razumje
U ime moje i tvoje nijesam dirao u božje
Bio sam daleko misleći da mi vjeruju
Nevjernici odoše još dalje
Dok u krilu đavola ne uviše moje ime

Kome da se požalim
Dok drugačije govorim
Mislim na korak po korak
Na moj hod u ništa i nigdje
Još kad prehladim kada mi procuri nos
Mislim da znam i sve mogu
Iako sam bilo i ostao ostali

Stojim pred sobom pred ogledalom
Slinav
Niz bradu sve više balavim
Balavimo zajedno
Počinimo malo zar nije dosta balavosti

Dosta je kad biju a biju
Tebe i bili i miluju i jašu
Uvijek si bio za
Nikada protiv
Govorio si počini da počinemo malo
Nijesam neko ko je zavjet pred njima pogazio
Pa da počinem na njihovo počivalo

PROBUDIH SE – Milovan Petrović

Probudih se oko mene belo i doktora zabrinuta lica, “Sad je dobro, on nam se vratio”. Tiho reče jedna doktorica. Pogledom sam potražio tebe, kraj mene si bila uplakana, tužno si me tada prekorela, “Zar da odeš,… da ostanem sama!?”. Htedoh reći; Ja da bežim neću, da je ovo samo opomena, da me nisu lekari … Настави са читањем “PROBUDIH SE – Milovan Petrović”

Probudih se oko mene belo
i doktora zabrinuta lica,
“Sad je dobro, on nam se vratio”.
Tiho reče jedna doktorica.

Pogledom sam potražio tebe,
kraj mene si bila uplakana,
tužno si me tada prekorela,
“Zar da odeš,… da ostanem sama!?”.

Htedoh reći; Ja da bežim neću,
da je ovo samo opomena,
da me nisu lekari vratili
već njen dodir a i ljubav njena.

Htedoh reći al’ nemadoh snage;
“Zar d’ ostavim voljene i drage?!”.

Milovan Petrović

Туђина – Зоран Танкосић

Туђина   И лети кад пада, хладна је киша, Бљутав је хлеб овде зарађен, Чудни ме кипови гледе са ниша, Погледом њиховим посве сам загађен.   И кад су дани, све тмурно и сиво, Нигде човека од срца што пева, Све некако тихо, запело, дремљиво, Будно, а опет, као да снева.   И сваки осмех … Настави са читањем “Туђина – Зоран Танкосић”

Туђина

 

И лети кад пада, хладна је киша,

Бљутав је хлеб овде зарађен,

Чудни ме кипови гледе са ниша,

Погледом њиховим посве сам загађен.

 

И кад су дани, све тмурно и сиво,

Нигде човека од срца што пева,

Све некако тихо, запело, дремљиво,

Будно, а опет, као да снева.

 

И сваки осмех ко преболан  грч,

Који се не може са лица скинути.

Од самог злата искован врч,

Из којега пијеш, а не мо`ш се напити.

 

Овде се грца од привидне среће,

За њу се трампи тело и душа,

Вуци навукли коже јареће,

Новцем и лажју човек се куша.

 

…И пада, о , како пада, у разврат,

Ко што се пада у наручје мати,

Ко  загрљај драгог кад падне за врат.

Овде се са самим собом брати…

 

И нема присности. Ни жене, ни човека,

Ни речи оснажљиве, искрене блискости,

Живот се не живи, живот се чека,

Кад попусти тело и иструле кости.

 

Деца расту без румена образа,

Срамота је одавно прогнана , као

Сметња напредка, носиоц пораза,

Мочвара слободе , најгори пакао.

 

И вреде некакве чудновате вреди,

Све пресјајно, стерилно, исто,

Нема задовољства, муке ни једи,

Загађена суштина а друштво чисто.

 

И лепљиво и мамно, ко мрежа

У коју се уплели ројеви мува,

У безглавом зују моралног метежа,

Плен пауку поредак чува.

 

Ох, где бијах, а где сам сада?!

Ни не памтим више живот земљака,

Од чобана постадох овца из стада,

Продадох себе за пар сребрњака…