BRANKO MARINKOVIĆ LALIĆ-OD BOROVA PA DO KNINA-Miroslav Krnjeta

Od Borova pa do Knina
sve je Srbin do Srbina

Svud se Srpski barjak vije
ponos Srema i Krajine

Od Borova pa do Tenja
Mirkovaca i Lovćena

Da slobodu svoju spasi
usta narod svetosavski

Kordun Lika i Banija
stara Srpska dedovina

Kordun Lika i Krajina
stara Srpska dedovina

Sve junaci ti sto tića
mi smo deca Nemanjića

sve junaci Jankovića
naslednici Obilića.

NAPISAO I OPEVAO
BRANKO MARINKOVIĆ LALIĆ

O PUTU (iz zbirke Kameni vrt)

Decenijama sam tragao za ispunjenjem svrhe.
Postao sam ratnik što inkarnira Njegovu volju.
Mač i štit postali su izrazi moje moći
dok je svest  govorili jezikom vibratornih oružja, bez dvoumljenja.
Nikom ne pokah svoje slabosti,
neisam priznavao njihovo postojanje.
Poslednju bitka koju vodim, započeo sam duboko sebi
i znam da, ma koji njen ishod bio
kao ratnik ću svakako izgubiti.
Naselih se
strpljenjem, mirom, tišinom…
Čekajući usuđeno, oružja sam odložio.

Put će pronaći mene. Tako se uspostavlja krug
i svrha moja, biće ispunjena.

O SVRSI (iz zbirke Kameni vrt)

Kamen, što umiven šumskim potokom

Na dnu vrtloga njegova  leži

Svrhu svoju ima, za mene još  potpuno neotkrivenu.

Mermerne gromade Karare

Što su graditelji  kao zapis kulture po gradovima ostavljali

O svojoj svrsi govore iako,  za mene su  još potpuno neotkriveni.

Kamen moj,  kroz koji  isijava  Sopstvo

Što je brušen a još se brusi

Alatima graditelja hrama

I alatima graditelja pre ovih graditelja

Ostao je za mene tajna

osim u tome da pripada jednom Delu

čije su razmere,  za mene još  potpuno neotkrivene.

 

Tako se svrha ispunjava

Dok  se  smisao  izražava  kroz  Sebe.

 

 

Ноћ

 

Пљуште низ лице ноћи кише метеорске
Изрешетан звездама свод небеске шатре
док занемео ветар јеца песме анђеоске
Још увек горе, у срцу мом, исконске ватре

Као цигански точак Месец се окреће
Упрегох белца Пегаза у Велика кола
док чергу наде усних на путу несреће
уз виолину цвилим у спомен бола

Када се ступи у доба глуво иза поноћи
бескрај тишине разбију криком први петли
немире душе сколају дамари немоћи
Комета прелеће небом као на метли

И као да плачу, оборе кудраве главе
од туге у мени, сунцокрети зрели
Океани се излили, па сада небо плаве
Падају листови мрака златом увели

На крилу анђела ко да спаљује живу рану
над сенком прошлости сагорева сунце
Љубав је чежња и жеља преточена у тајну
из кондира и руку музе у махнито срце

Mili moj – Marina Savovic

 

Prkosis mi svojim
Krivim osmehom
Jedan kraj gore
Drugi dole ironicno
 
Blistav sjaj iz oka
Kroz guste trepavice sja
Dubinom glasa ronis
“Ja sam ti i ti si ja”
 
Kakva iluzija to moze biti
Stvarnija od svake jave
Kroz snove Bog nas stiti
Da se vidimo u nase oci plave
 
Nizem trenutke
Dok oblake brojim
Svakim danom sve blize
Da duse nase spojim
 
Teski strah je prestao
G-djica smrt je rekla svoje
Moj laki duh je nestao
Bezbedno u ruke tvoje
Sleteo nezno slatki dah
Obasu mi poljupcima lice
Mi smo sad zvezdani prah
Sto posta od nase ljubavice
  Настави са читањем “Mili moj – Marina Savovic”

Druže – Marina Savovic

Da li kod čoveka

sto ove stihove cita

pronalazim odjeka

ako se bar zapita

U kakvoj se glavi

reci ove kote

u snu i na javi

sto zverinje krote

Mora da je mrak

naceo mu um

iako je jak

vestac mu je kum

Sto u bizarnoj noci

hvata ga za gusu

taj čas će proci

kad prozre mu u dusu

I vapaj je dosta

iz srca dubina

da otera gosta

s nebeskih visina

K’o biseri u moru

sto cakle na dnu

prizivaju zoru

plodovi sto zru

Cudnovate pesme

traze svoga druga

i kada to ne sme

prigrli ih tuga

НЕЋУ ДРАГИ ДА ТЕ ЛАЖЕМ – Јасмина Димитријевић

 


НЕЋУ ДРАГИ ДА ТЕ ЛАЖЕМ

Док Морава тихо тече,
на врбаке пада вече,
мој ми драги нешто рече.

“Сећаш ли се моја мила
кад’ си овде нешто снила?
Уснила си да си вила
плаве косе као свила,
ал’ те киша пробудила?”

“Мој драгане лепи, мио,
то си драги само снио.
Јесам драги млада била,
али нисам вилу снила!

Сањала сам твог другара,
који има прегршт пара.
Много воли он да шара,
сваку жену увек вара,
далеко му кућа стара!

Ето драги сад’ ти кажем,
нећу више да те лажем.
Твој ми другар мио био,
па се у сну појавио!”

Настави са читањем “НЕЋУ ДРАГИ ДА ТЕ ЛАЖЕМ – Јасмина Димитријевић”