Ljubavi kad te nema
u srcu cvetaš rađaš život
ali uzalud sva lepota drema
dobijam prut uvreda odjekuje topot.
Dao sam ruže iz bašte ljubavi
brao za proleće zelenih slapova
vezujući u nadu neraskidivih snopova
verujući pobediće tunele gde mržnja boravi.
Ali korov jezika pobedi duše cvet
crni vetar oduvao polen mirisnih snova
raspalio žar mržnje i jezike plamenova
i sada pale stubove na kojima cveta svet.
Gledam kako mi vene krv
čekam jednu ružinu reč na livadama,
uzalud proleće jede besni crv
nema ljubavi puca lepota u olujnim
naletima,
Možda sam promašio stazu
a možda ljubav sejem na praznu
zemlju,
vidim ljubav se gasi u mrazu
pitam se gde si svetlosti nestala,
duše jedini prijatelju.
(Прочитано: 56 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 584.803 пута)
ljubo menajte nešto,shvatam da to nije moj sajt,ali kako se lajkuje pesma imali ste oko,pa pročitao…sad ko zna.zašto ne vratite prosto lajk,jednostavno kao većina satova u čemu je problem.pa neka ljudi sude o pesmama i rečima a ne mi jer mi pišemo za narod i naše reči mogu da žive bez naroda i prenosa sa kolena na koleno.
Biću iskren ne svidja mi se sadašnji sistem i guranje pojedinaca.vratite iskrene glasove a o crnoj šumi da ne pričam pao sajt baš tada u minuti…😂😂😂