Između sumnje i nade noć me ustaje, prepuštam se zimskom zavijanju vjetrova glasovima sudbine što huje pustopoljinom, jesam li uronjen u varke ili u
obećanje
Umjesto odgovora vid mi surovo zasipa suton pa pitam: nešto neznano i neiskustveno besprizornu suzu
sprema li
Ustajem u liku pretka, on u meni pjeva, on miriše na proljeće on se ulijeva u moje obraze jer vjerovao je nekada da bol će životu dati vrijednost uplovljavanja u zajednički
Rođen u Slivnu (Metković) 1944. gdje sam završio osnovnu školu. Srednju i visoku završio u Sarajevu. Četrdeset godina radio u državnim organima. Poeziju objavljivao u mnogim jugoslovenskim, potom bosanskogercegovačkim, srbijanskim, bugarskim, slovenskim, hrvatskim i crnogorskim časopisima i zbornicima, kao i na Radio-Sarajevu i Radio-Kometi. Objavio dvije samostalne knjige (poezija i proza) 1999. i 2001. godine, te dvije zajedničke (poezija). Godine 2010. u Zagrebu dobio nagradu za književnost.
Види све чланке од Mirko Popović