tišina je udarala na sva zvona zaključala sam sebe u ništa i nikad razvalila je okove okovima i opet bÎ pustinja koja ludi podigla sam ruke podigla sam noge kroz mene protrča jato gorčine i smesti tišinu u kosmos duše u jednom oku – zašto u drugom – sve je rečeno neka neka neka me … Настави са читањем “Toliko za kraj —Marina Adamović”
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga.
Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu.
Види све чланке од poetessa
