Starac se nasmejao,
podigao prst do čela,
spustio ga,
razvukao usne
do
zapada.
Deca su ga videla.
Deca su se smejala.
Starac je pratio senku senke.
One su uzvraćale radosno.
Blagi pucanj,
bleda krv.
Jedno je dete pustilo bradu,
po čelu je dlakama pisalo:
“Živote, živote, i smrt ti se smeje,
čuješ li, gluvi ?”
Da.
Погледајте и остале садржаје
Аутор: poetessa
Rođena 1962. godine u Nišu. Studije francuskog jezika je započela na Filološkom fakultetu u Beogradu, ali je nastavila studije prava u rodnom gradu. Poeziju objavljuje u elektronskim i drugim časopisima i zajedničkim knjigama. Objavila je štampane zbirke pesama "Curriculum vitae", "Psihodelija minijature", "HAIKU", zbirka kratkih priča "Smrt prijatelja", kao i nekoliko elektronskih knjiga. Članica je Društva književnika i književnih prevodilaca Niša , član i Udruženja pesnika Srbije i CG, Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika ralaca i umjetnika "Nekazano", Humanitarne fondacije Humanost bez granica kao Posebna akcija Banka dobročinstva). Živi i stvara u Nišu. Види све чланке од poetessa