POSLJEDNJA PJESMA
Pišem mislim moju zadnju pjesmu
Ne kad mi se pisati prohtije
Već iz glave kad dopiru riječi
Pa kroz ruku uvijek sa olovkom
Na papiru poruke ostaju.
Prethodi joj uvijek nešta važno
Potaknuto i od drugih ljudi
A noćas me probudiše snovi
I teški uzdah ote se iz grudi.
Sanjao sam ljude starog kraja
Od kojih mnogi više nisu živi
Neću više ni ja pisat pjesme
Malo tko to ionako čita
Pjesnike se ništa ni ne pita.
© Luka Lune Jović
(Прочитано: 26 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 585.538 пута)
