TIŠINA-Tatjana DJ.

Tišina   Tišinu slušam dok pada tama beskrajem modrim svetiljke pale, utihnula je dnevna galama fabrika bučnih sirene stale.   Tišina vraća unazad vreme i uspomene spaja sa svešću, šapćući reči molitve neme kaže; snagu ljubavi srešću.   Ja noćas jurim za uzbuđenjem bar na trenutak oslobođena gonjena željom za iskušenjem ko brza reka, neukroćena. … Настави са читањем “TIŠINA-Tatjana DJ.”

Tišina

 

Tišinu slušam dok pada tama

beskrajem modrim svetiljke pale,

utihnula je dnevna galama

fabrika bučnih sirene stale.

 

Tišina vraća unazad vreme

i uspomene spaja sa svešću,

šapćući reči molitve neme

kaže; snagu ljubavi srešću.

 

Ja noćas jurim za uzbuđenjem

bar na trenutak oslobođena

gonjena željom za iskušenjem

ko brza reka, neukroćena.

 

Pratim poznatog mesta sigurnost

zvezdanog praha svetlosni trag,

stečene navike kradu budnost

i jedan dodir prijatno blag.

 

Tišina mesto razumu pravi

nečujnim šapatom uspava žar,

nemirnim senkama u mojoj glavi

blaženstvo mira pruža na dar.

 

Vazduh ispunjen mirisom spokoja

usnulim čulima već gospodari

rasute želje veselih boja

može li tišina da ostvari?

Nijesam… Arsenije Lalatović

Nijesam…     Ja nijesam običan čovjek Kao i drugi… Ja sam došao s druge planete… Ponekad… S vremena na vrijeme… Zaživi u meni dijete… Vrate se sjećanja… Na djetinjstvo, poljane, Vinograde, šume… Klokot bavčine vode Miris hljeba ispod sača… Graje, laveža pasa… Prvih ljubavi… Uzdaha… Prkosnih pogleda, talambasa… Ja nijesam običan čovjek Nikada nijesam … Настави са читањем “Nijesam… Arsenije Lalatović”

Nijesam…


 

 

Ja nijesam običan čovjek

Kao i drugi…

Ja sam došao s druge planete…

Ponekad…

S vremena na vrijeme…

Zaživi u meni dijete…

Vrate se sjećanja…

Na djetinjstvo, poljane,

Vinograde, šume…

Klokot bavčine vode

Miris hljeba ispod sača…

Graje, laveža pasa…

Prvih ljubavi… Uzdaha…

Prkosnih pogleda, talambasa…

Ja nijesam običan čovjek

Nikada nijesam ni bio…

Ja sam sanjar što sanja…

Sjećanja, ah sjećanja..

Ja sam poeta što piše…

O životu kamena, ptica…

O usudu beznađa svoga…

O prokletstvu postajanja…

O vječnoj borbi dobra i zla…

Ja nijesam običan čovjek

Nikada i neću biti…

Neobično sam se rodio

Neobično ću i poći…

Na putu koji čeka…

Ja nijesam…

MOJI AFORIZMI

Ako se jedan fudbalski reprezentativac zameri sa trenerom svoje Reprezentacije, on neće možda više nikada u njoj zaigrati, ni kada bi za njega od trenera zahtevale ni Ujedinjene nacije! Krivično pravo i Medjunarodno ratno pravo, predviđaju za ubistva civila i ratnih zarobljenika stroge kazne , zašto trebaju da sudski odgovaraju sve ubice, ali neki Natovi … Настави са читањем “MOJI AFORIZMI”

Ako se jedan fudbalski reprezentativac zameri sa trenerom svoje Reprezentacije,

on neće možda više nikada u njoj zaigrati, ni kada bi za njega od trenera zahtevale

ni Ujedinjene nacije!

Krivično pravo i Medjunarodno ratno pravo, predviđaju za ubistva civila i ratnih

zarobljenika stroge kazne , zašto trebaju da sudski odgovaraju sve ubice, ali neki

Natovi pilotski bombarderi i ratnici kada pored ubijanja civila – muškaraca i žena

ubijaju i decu, oni zato ne odgovaraju, pošto su ova ubistva izvršena iz nehata,

(nenamerno), što je takođe po krivičnom pravu kažnjivo, radu čega se oni zato

samo izvinjavaju!

Živko Begović

Ruža u ruci… Arsenije Lalatović

  Ruža u ruci…   Moja je majko s ružom u ruci Obišla moj dom… O zašto sine, o zašto ode? O zašto sine voljeni moj?   Možda je sudbina željela tako Ne plači majko voljena moja… Znam nije ti lako… Voli te, voli sreća tvoja…   O sine, o moja tugo… Zašto ostavi  od … Настави са читањем “Ruža u ruci… Arsenije Lalatović”

 

Ruža u ruci…

 

Moja je majko s ružom u ruci

Obišla moj dom…

O zašto sine, o zašto ode?

O zašto sine voljeni moj?

 

Možda je sudbina željela tako

Ne plači majko voljena moja…

Znam nije ti lako…

Voli te, voli sreća tvoja…

 

O sine, o moja tugo…

Zašto ostavi  od doma prag

O zašto ode bez riječi?

O zašto u bestrag?

 

O mila majko, o tugo moja

Mlijeka ti što si me zadojila

Nemoj plakati voljena moja

Život je usud, kob, sudbina…

 

Nasmij se majko… Budi lijepa

Zbog mene… Znaš da volim…

Tvoj osmijeh… Kao nekada…

Kao što ti umiješ… Eh moja majka…

 

Nemoj često navraćati stara…

Ostavi ružu da vene…

Uvijek biće tvoje čedo…

Uvijek bićeš dio mene…

 

Ne okreće glavu voljena majko

Znam svaki pokret tvoj…

Budi srećna makar malo.

Eh tvoje čedo, tvoj bol…

 

Nijesi… Arsenije Lalatović

Nijesi…   Nijesi ti kao druge žene Nijesi,  makar ne za mene… Kad kroz glavu prođe slika tvoja Đe je sada, đe je ljubav moja?..   Ne znam kakva si ti žena… Da nijesi sa nebesa vila… Kao tebe nigđe druge nema Muzo zlatna, gledna a i mila…   Ponekad zavaram sebe… I pitam se … Настави са читањем “Nijesi… Arsenije Lalatović”

Nijesi…

 

Nijesi ti kao druge žene

Nijesi,  makar ne za mene…

Kad kroz glavu prođe slika tvoja

Đe je sada, đe je ljubav moja?..

 

Ne znam kakva si ti žena…

Da nijesi sa nebesa vila…

Kao tebe nigđe druge nema

Muzo zlatna, gledna a i mila…

 

Ponekad zavaram sebe…

I pitam se kako je moguće

Od svijeta velikog, golema…

Moje da si jutro i svanuće…

 

Nijesi ti kao druge žene

Ti si svjetlost što u tami sija…

Zarobila i dušu si i mene…

Moga srca voljena i mila…

 

Oči tvoje sijaju u mraku

Gledaju me borovnice srne…

Kao da smo u čudnome strahu

Eh te tvoje oči crne…

 

Nijesi ti kao druge žene

Da je tako ne bi bila moja…

Srce moje zauvijek je tvoje…

Volim ti moja srno mala…

Dobro doša Đurđev-dane Arsenije Lalatović

Dobro doša Đurđev-dane   Dobro jutro lijep dane… Dobro doša  Đurđev-dane… Idila je prošla zimska… Proljeće se mirom budi… Sveti Đorđe, sveti dane… Za sve ljude dobre volje… Dobro doša za hrišćane Dobro doša za cigane… Ko god slavi srećna slava… Sveti Đorđe neka čuva… Trgnimo od zaborava… Običaje od predaka… A zbog naših potomaka… … Настави са читањем “Dobro doša Đurđev-dane Arsenije Lalatović”

Dobro doša Đurđev-dane

 

Dobro jutro lijep dane…

Dobro doša  Đurđev-dane…

Idila je prošla zimska…

Proljeće se mirom budi…

Sveti Đorđe, sveti dane…

Za sve ljude dobre volje…

Dobro doša za hrišćane

Dobro doša za cigane…

Ko god slavi srećna slava…

Sveti Đorđe neka čuva…

Trgnimo od zaborava…

Običaje od predaka…

A zbog naših potomaka…

Dobro doša Đurđev dane…

I u miru da Te slave…

Dobro doša dobri dane…

Rujnoj zori u svitanje…

Mir tamjana dušu gali…

Dok tinja blještavica…

Dobro doša dobri dane…

Za sve ljude dobre volje…

I za one što se mole..

Dobro doša Đurđev-dane…

Kao nekada… Arsenije Lalatović

Kao nekada…   Ne moraš ništa reći Znam sve… Sjedi… Zapali cigaretu… Gledaj me, kao nekada… Dozvoli, umjesto riječi… Pogledi da govore… Znam život je lijep… Ponekad surov, tmuran… Takvi smo i mi… Promjenljivi… Valjda mora tako… Gledam… Prolazi vrijeme… Mijenjamo se… A mislimo Kao sve da je bilo juče… Čini nam se… Pričinjava… Eh… … Настави са читањем “Kao nekada… Arsenije Lalatović”

Kao nekada…

 

Ne moraš ništa reći

Znam sve…

Sjedi… Zapali cigaretu…

Gledaj me, kao nekada…

Dozvoli, umjesto riječi…

Pogledi da govore…

Znam život je lijep…

Ponekad surov, tmuran…

Takvi smo i mi… Promjenljivi…

Valjda mora tako…

Gledam… Prolazi vrijeme…

Mijenjamo se… A mislimo

Kao sve da je bilo juče…

Čini nam se… Pričinjava… Eh…

Na tvome licu osmjeha nema…

Sakrio se… Vidim…

A bolje da ne vidim…

Eh, kako je nekada bilo…

Mladost, ludost… Ili već…

Ne moraš ništa reći…

Kada budeš odlazila…

Zatvori vrata… I produži…

Razumijem… A da, sve…

Razumijemo se… Zar ne?

Kao nekada…

VODENICA

U davna prosla vremena, bilo je manje struje i masina, radi cega su se psenica i kukuruz, morali mleti bez danasnjeg mlina.   Seljaci su na vodi, gradili male drvene kucice, da bi u njima zitarice mleli, a nazivali su ih Vodenice.   Vodenice su pravili na rekama, a vodenicari su bili ljudi smeli, u … Настави са читањем “VODENICA”

U davna prosla vremena,

bilo je manje struje i masina,

radi cega su se psenica i kukuruz,

morali mleti bez danasnjeg mlina.

 

Seljaci su na vodi,

gradili male drvene kucice,

da bi u njima zitarice mleli,

a nazivali su ih Vodenice.

 

Vodenice su pravili na rekama,

a vodenicari su bili ljudi smeli,

u kojima su posebno napravljeni,

veliki kameni zrvnjevi, zitarice mleli!

 

Kamenje za mlevenje psenice i kukuruza,

pokretala je “dovedena” recna voda,

preko velikih drvenih tockova,

sto je buila jedina i najbolja “zgoda”.

 

Vodenice su mlele danju i nocu,

stalno su se cula njihova zujanja,

a za Vodenice i vodenicare,

malo je bilo vremena za stajanje i spavanje.

 

Mozda su jos danas, kao uspomena,

ponegde ostale oronule Vodenice neupotrebljavane,

koje su u od strane naroda,

i u nekim pesmama “opevane”.

Zivko Begovic

 

 

“MODERAN” PASJI ZIVOT

Ljudske nauke su znatno napredovale i u najnovije vereme dostigle kulminaciju, u svim segmentima ljudskog zivota i najvisu gradjansku civilizaciju.   Postignuta su visoka znavstvena dostignuca, koja omogucavaju bolji zivot i rad coveku, u nasem visko modernizvanom sadasnjem , dvadeset i prvom veku.   Ljudska znanja i kultura  prenose se i na “modernizaciju” nekih “rasa”, … Настави са читањем ““MODERAN” PASJI ZIVOT”

Ljudske nauke su znatno napredovale

i u najnovije vereme dostigle kulminaciju,

u svim segmentima ljudskog zivota

i najvisu gradjansku civilizaciju.

 

Postignuta su visoka znavstvena dostignuca,

koja omogucavaju bolji zivot i rad coveku,

u nasem visko modernizvanom sadasnjem ,

dvadeset i prvom veku.

 

Ljudska znanja i kultura  prenose se

i na “modernizaciju” nekih “rasa”,

domacih i drugih zivotinja,

a posebno u nekim sluzbama potrebnih pasa.

 

Psi se ne upotrebljavaju kao nekada,

za cuvanje seoskih kuca i ovaca,

nego i za policiju, vojsku i razonodu,

koji kostaju njihove vlasnike mnogo novaca.

 

Postoje i skole za policijske, vojne,

sportske , zabavne i lovacke,

cije su visoke novcane cene kostanja,

a oni imaju i svoje posebne znacke.

 

Mnogi gradjani ih kupuju i neguju,

u svojim kucama i stanovima,

kao znak humanosti i njihovog standarda,

da to pokazu mnogim drugima.

 

Sa njima setaju i stanuju skupa,

vode ih po gradovima i u njihove “skole”,

kao i na razna organizovana takmicenja,

iz humanosti, jer kazu da ih oni i njiohva deca vole.

 

Narod se na sve ovo ne cudi,

vec o “modernom” zivotu pasa govori,

a o njima se pohvalno izrazavaju

i njihovi veterinari – doktori.

 

Neki gradjani govore u sali,

da se uskoro mogu dogoditi

i neke velike “skolske” novosti,

da ce se za pse mozda i “fakulteti” otvoriti.

 

Pitaju se , ko ce na “fakultetima”,

njihovi “profesori” biti,

jer posle zavrsenih “studija”

i polozenih ispita trebaju “diplome” dobiti!

Zivko Begovic