STRPI SE
Strpi se jer možemo biti.
samo se, strpi malo.
Strpi se i kad kiše počnu liti,
i kad noć bude sunce kralo.
Strpi se i kad sunce grije,
i kad ga tmurni oblak krije.
Srpi se kad nitko strpljiv nije,
i kada se sječanje slije.
Strpi se i kad prestanu riječi,
po papiru za tebe teći.
Strpi se kad kaniš uteći,
da bila bi u miru…
Strpi se jer možemo biti.
I ne slušaj misli tuđe.
Tako ne misliš i ti,
te nisu tvoje oruđe.
I pusti neka ti kažu,
da nigdje ne postojim više.
Al’ znati češ, lažu
jer za tebe dišem.
Strpi se i kada te smori
kada se ne nadaš sreći.
Ti i tada se bori,
ne izusti ni rijeći.
Strpi se jer možemo biti.
Ja moram sanjati tako.
Pohvatat rasute niti,
znam, nije nam lako.
Strpljenjem svojim jakim
krenuti vođeni dalje,
budučim danom svakim,
satrti sukoba ralje.
Strpi se, još malo samo.
Godinama što ih ima,
moramo puno da damo,
a moje se tvoga jedino prima…
(C) Nikolai Lushin