sad šutnja je
na žalima godinā
ni odroni ni uzdasi
mladih udovica
što čekale su
reprizu mladosti
Настави са читањем “KAMO BISMO – M. Popović”
Категорија: Mirko Popović
PADA PRVI SNIJEG – M. Popović
u kutu sobe zimski isplivao cvijet,
miriše na tišinu, u njoj
moja sestra budna sanja,
ni tužna ni sretna.
DANAS ĆU – M. Popović
Danas ću još jednom, opasan
Cendrarsovom rečenicom da Nismo
više životinje, ali izvjesno je da još
nismo ljudi, raznijeti i prosuti po sobi
mix ranojutarnjih vijesti o ratovima
i bratoubilačkoj naravi.
Možda ću djelimično i ukrotiti
lucidnu misao o božjem milosrđu.
STARICE SU ČEKALE SINOVE MORNARE – M. Popović
za lijepih dana
spuštale se obali
tihe i same tkajući
vječne niti samoće
Настави са читањем “STARICE SU ČEKALE SINOVE MORNARE – M. Popović”
ODMIČEŠ SE… – M. Popović
ne čekaj da izblijede akvareli
dok iščitavaš nečitko, dok
snagom misli miluješ ljeto i
kao na dlanu probuđen
brod na vidiku. ne raduj se tajni
zaludnih obećanja
koji umjesto tebe
otvaraju prozor da se budiš
dok vriju pejzaži kvartovski.
NIKAD NEĆU SHVATITI – Mirko Popović
moram svratiti ponekad
u tvojim zaboravima ostao je
miris pelargonija
TAJ MALI SITNI ČOVJEK – Mirko Popović
ja pred zaključanim rukopisom:
ono što je bonacom valove ukrotilo
tražiš u pješčanom beskraju
tražiš u sjenci druge strane izdisaja
ali nitko te ničem ne podučava
GDJE JE NOĆAS TVOJE LICE – Mirko Popović
gdje je noćas tvoje lice
dok prilaze svijeće
i vatra pucketa
iza zatvorenih očiju
i noćnoga cvijeća
koje tone u prvi snijeg
…
zar ne čuješ kao nekad
blagost najbližih zvijezda
mekanu pitomost trena
u kojem me netko traži
iza sklopljenih očiju
i nepoznato obličje
kroz sobe pronosi Настави са читањем “GDJE JE NOĆAS TVOJE LICE – Mirko Popović”
TKO ZNA – Mirko Popović
odnjišem nespretno
bezrazložnu radost
zagledanu u moje oči
IMA DANA – P. Mirko
ima dana u kojima
usnuli sati
postaju pjesma
i ja drugujem sa njom
kao bakin daleki sirius