ne čekaj da izblijede akvareli
dok iščitavaš nečitko, dok
snagom misli miluješ ljeto i
kao na dlanu probuđen
brod na vidiku. ne raduj se tajni
zaludnih obećanja
koji umjesto tebe
otvaraju prozor da se budiš
dok vriju pejzaži kvartovski.
u tebi su bezimene vode, ne dopusti
da ti na licu želje uvenu, da lađe
same isplove sa uzaludnostima
kaotične radosti.
ne vjeruj da sama stiže sreća. brod će
ostati na vidiku. dobovat će kiša
po olucima, odjek koraka bivat će
sve razumljiviji, dio tebe odlamat će se
sve glasnije: ovdje izlazimo (!)
dok ti ruke u nigdinu ne zarastu,
dok snatriš s licem okamenjenim
na prozoru iza kojeg zadnji
otkucava sat.
(Прочитано: 64 пута, 1 прочитано данас, Сви чланци прочитани: 1.309.652 пута)
Једно мишљење на ODMIČEŠ SE… – M. Popović