iza svakog proljetnog snijega
plavila su jutra, puštala si
melodiju da zaspe
sve dulje zagledana u nepoznato
u tajne šutnje jarbolā
Добродошли!
iza svakog proljetnog snijega
plavila su jutra, puštala si
melodiju da zaspe
sve dulje zagledana u nepoznato
u tajne šutnje jarbolā
jesam li pretrčao te dane
jesam li se beskrajno dugo
osvrtao za licem
na kom su se
zaledili vjetrovi
ne odjekuju daljine
privikavam oko
ne pitam
jesam li daleko
Pođi do tog golog trga
Po mrtvom lišću potonulom
U vlažne oktobarske tragove
U jesenji zagrljaj katedrale
Pođi još diše tišina vjetra
U čempresima
Oko kamenih stubova
I usamljenog zvonika na trgu
Što dotiču nebo sredozemlja
ta razodjevena noć
u oku joj okupana
taj plameni šapat
što primicaše ti se
usnama
to podsjećanje
na posebnost
i neponovljivost dodira
Iza prve sobe šumor je kiše
po olucima po crnom
kosturu starog bicikla
po ostacima oljuštene banane
po listovima pergamena
Ali je ne tražite u dvorima
Nečujno su iz svoje tame
Otputovali. Ne tulite
S tišinom i ljiljanima
Što ostali su bez mirisa
Sami smo tek krhkost
Razdvojenih duša
I val mi vapi iz pustog oka
Ostani. Zajedno ćemo
Sklopiti ruke na očevini
U Tajnom Srcu Zemlje
U glasu Žalosnih Vrba