Nekad u mraku zasijaju oci
i jasno vidis ispred sebe
da ponekad nisu sve dobre noci
iako mislis da su tu zbog tebe
Decaka sa pola duse na put sam poslao
Dodje vece i odrastes to nisam zeleo
Ne ce se vratiti deo duse
Koji sam na put poslao
Mrzeti zivot cela da bude
Ne bih podneo
Misle ljudi treba ga pronaci
Vecaju da krenu u potere
Ne znajuci da on nece stati
Da ne zeli biti pronadjen
Decak juri on poznaje sume
Vukovi i lisice ne cuju disanje
Jer decak juri polu disanjem
Zastrasuju sebe same urlikanjem