Ko po svetu ratuje,
u pameti luduje,
to je za narod najveća propast,
jer je on neljudska strast.
Ratovi ne donose narodu dobrotu,
nego jad, bedu, propast i golgotu,
uništavajući ljudske živote,
i celome svetu stvaraju velike strahote.
Celi miroljubivi svet se pita,
zašto se ratuje zbog nečijih ratnih “apetita”,
koji govore stalno o demokratiji,
koja je suprotna svetskoj civilizaciji.
Više je nego žalosno i opasno,
da je ratovanje i za decu smrtonosno,
za čije živote niko ne odgovara,
nego se samo zato izvinjavanjima izgovara.
Živko Begović