POSLANICA JEDNOG VUKA KEROVIMA
Hej kerovi džukci, pudlice belosvetske
Opet vas je gazda na mene napujdao
Želi da me za sebe veže ,
da mu kao vi žongliram, igram
i masu uveseljavam.
Da svima pokaže kako je moćan
Zar ne vidite šta vam radi.
Tera vas da šenite ,
oblači vas u šarene krpice
da vam se svet smeje .
Dresira vas da za njega grizete,
njegovu guzicu čuvate.
Kad vam kaže „Sedi“
vi sednete
kad vam kaže „Lezi
vi legnete.
Više ne znate ni da živite
bez njegove komande.
Kad vas pusti u park
vi trčite i mislite da ste slobodni
ali na njegov zvižduk
opet ste pod komandom.
Kad mu se prohte
lanac vam stavi.
Za vašu poslušnost
sa stola vam,
obeljene kosti baci.
A vi, od sreće repom mašete.
Sad vas je opet, ko nekada,
na mene napujdao.
Znajte ne možete mi ništa .
Ni vi, ni vaš gazda.
Vaš gazda može da me stavi
u rešetke , lance i okove.
A vi možete da me grizete, čupate,
da mi utrobu zubima kidate.
Ali ja ću ipak biti slobodan
jer ja sam od vučje sorte.
Ja sam.. od srpskoga roda.