DUHOVI-TROJICA-Miroslav krnjeta

Voskrese Hrist sa Krsta
oblaci ga predali u zagrljaj
milostivom Ocu u nebeske
kolevke sjaj,
tamo gde je ljubav čista.
Ostalo tužnih dvanaest suza
dvanaest Hristovih reka
Gospodnjih reči ljubavi lepeza,
nebeskih sluga rajskih besednika.
Svaka rana je reč Jerusalima
teći će kroz važa usta
vetrovi Jevanđelja nosiće ih
na kraj sveta,
sa silom Heruvima i Serafima.
Čekajte deco Apostoli svetlog krsta
silazi sila sa Božijih stepenica,
Duhovi sveprisutni i Sveta Trojica
kazuju sejte Jevanđelje rajskim vetrovima
putem
Gospodnjeg prsta.
Jer bez daha Jerusalima
prazan drum bi ostao Apostolima,
o Sveta Trojica palite svetlo
ugasite Jevanđeljima tamu i zlo.
Dolazi vreme neće biti
čovek ni gladan ni gubav
verujem konačna reč je ljubav.
Gajimo ljubav,veru,nadu,
Duhovi nam u domovima mir sade
ruža Jerusalima ne cveta u hadu
Gospod traži vrt u duši kristalne vode.

КРЛЕТКА – Душан Комазец

Откад похрлисмо стазом недорека
у безгласју тужном престале су речи.
Сви опрости бивши постадоше јека
што к тишини хрли, дасе одлелечи.

К’о да су нам судбу суђаје исплеле,
на белом папиру црно нам се пише!
Можда су нас очи урокљиве клеле,
па белег прошлости стално нам се брише.

Нечујно смо к’ себи примицали међе,
преорали своја стратиште и гробље.
При сусрету с братом мрчили смо веђе.
Туђину умилни, постадосмо робље!

Као поданици без сопства и хтења
поништисмо писмо, огњиште и претке.
Семе смо маслачка ког дах ветра мења.
Постали смо птице, чудне, тужне, ретке.

Можда ћемо смерно, „ми што нисмо знали”,
винути се к небу као ладолежи,
ал’ се нисмо никад упитали да ли
у бекству од себе виша правда лежи?