Dva fronta, dvije vojske jedno polje nepregledno, pola tama prekrila, pola svjetlost obojila, dva čovjeka u jednom tijelu mač istine isukala. Dva ista svijeta razdjeljena neprijatelj prijatelju postala, dvije misli, jedna duša jedan izvor nepresušan a dva ušća zamućena jedna rijeka nepremošćena. Bojno polje čista duša po kojoj razvili se barjaci dvobojni, dvije vojske, jedan … Настави са читањем “Pjesnikov košmar”
Dva fronta, dvije vojske
jedno polje nepregledno,
pola tama prekrila,
pola svjetlost obojila,
dva čovjeka u jednom tijelu
mač istine isukala.
Dva ista svijeta razdjeljena
neprijatelj prijatelju postala,
dvije misli, jedna duša
jedan izvor nepresušan
a dva ušća zamućena
jedna rijeka nepremošćena.
Bojno polje čista duša
po kojoj razvili se barjaci dvobojni,
dvije vojske, jedan vođa
dvije žrtve, jedna krv
dva krika, jedan jauk,
grobnica jedna za sad i navjek.
Bore se mudrost ćutanja
i ubojite riječi,
u koštac se uhvatili razum i srce
kao štit život postavili,
jedan život, riječi bezbroj,
bezbroj zlatnih dukata u riznici ćutanja.
Jedan život, razjarena armija
na dvije strane, dva fronta sukobljena,
jedan život precjepljen na pola
u Ariadninu nit ispleten,
u procjepu iznad ponora
u kojem se bore dva lava a jedna sudbina.
Uznemirili se Muze i Pegazi
zamutili nepresušni izvori
nepregledne inspiracije,
Pjesnik bi riječju da progovori,
Razum mu mačem vitla iznad glave,
prsti se otimlju i riječi izgažene grabe.
Slovo po slovo grčevito se slaže
most iznad rijeke nepremošćene
žustro bi da sagrade,
dvije obale nespojive da spoje,
dva fronta da ujedine,
dvije vojske zaraćene sjedine.
Slovo po slovo, stih po stih
bistre se nepresušni izvori
smiruju se nemirne Muze i Pegazi,
bude se tamne noći u svijetloj zori,
budi se pjesnik iz teških košmara
na jastuku vlažnom, da li od suza ili znoja.
Budi se ali budan nije,
nije jedna zora, zore su dvije,
Ariadna je sve u niti zaplela
probuđenog pjesnika saplala,
između jave i sna duša zaspala
daleko od bitke, daleko od košmara.
I sanja, sanja poljanu čistu
i rijeku bistru,
izvor nepresušan što
ka jednom ušću plovi,
dva fronta razjedinjena
između jave i sna sjedinjena.
I nisu pobjedu izvojevali
ni moćni Razum ni bogato Ćutanje,
sve svoje košmare mučne,
sne razjedinjene, razbacane,
prsti Pjesnika nezadrživo spajaju
u moćnu nit Ariadnine sudbine.
Jedan život, dvije vojske,
jedno tijelo, dva ista sna,
košmar misli u srce pretače
u rijeku nepresušnog korita utače,
između jave i sna, zapliće i upliće,
u pjesmu bez Pjesnika tka.
© Nevenka Savić Alispahić
*Foto -Internet, art obrada -Darko