OKVIRI DODIRA DUŠE – Slobodan Jevremović

Hteo sam tebi veoma pomoći al’ sada vidim, uopšte ne treba, jer sama si sve one isplakane suze smehom radosno i srećno zamenila, pa onda i ja, pun sreće, uživam u svetlosti tvoje iskrene duše i ljubavi jedinstvene, najjače na svetu, one, daleke al’ ipak mi bliske, veoma tamo i iskreno ovde, što snažno zrači … Настави са читањем “OKVIRI DODIRA DUŠE – Slobodan Jevremović”

Hteo sam tebi veoma pomoći
al’ sada vidim, uopšte ne treba,
jer sama si sve one isplakane suze
smehom radosno i srećno zamenila,
pa onda i ja, pun sreće, uživam
u svetlosti tvoje iskrene duše
i ljubavi jedinstvene, najjače na svetu,
one, daleke al’ ipak mi bliske,
veoma tamo i iskreno ovde,
što snažno zrači jasnom lepotom
iza ogledala naših najlepših okvira,
dodira duše, ljubavi prave,
mila moja…
(Bgd, 08.avg 2017)

(NE) MOGU – Nena Miljanović

  vratićeš se možda i biću tu sigurno samo ne očekuj ništa niti bi se meni vratio ti (onaj koji si mi bio) niti bih tebe dočekala ja (ona koja sam ti bila) ne može se dva puta u istu reku druge bi to vode bile mutne i gorke od svega kroz šta sam tekla … Настави са читањем “(NE) MOGU – Nena Miljanović”

 
vratićeš se možda
i biću tu sigurno
samo
ne očekuj ništa
niti bi se meni vratio ti
(onaj koji si mi bio)
niti bih tebe dočekala ja
(ona koja sam ti bila)
ne može se dva puta u istu reku
druge bi to vode bile
mutne i gorke
od svega kroz šta sam tekla
po rastanku
 
ako ponovo dođeš
ne misli da reka života može uzvodno
u nekom sutra
to ne bi bio povratak na početak
niti bi me našao onu negdašnju
svu od ljubavi i stihova o tebi
ne može se umreti od ostavljanja
i oprostiti ti se svoja smrt
čak i da ti je zaboravim
ne mogu ti je zaboraviti
moje pobijene pesme
koje više ne pišem
 
&
 
a možda bi moglo
ako se možda vratiš
mogla bih
mogu
sigurno

NAJBLIŽA DALJINA – Slobodan Jevremović

Tebi, daljino koja si ovde, snažan zagrljaj dajem ti sada i ruke ti pružam, i sunce da greje, pa sve hladne sumnje da ispare tada, moja najdraža daljino najbliža, i pogledaj u holu našeg sećanja, sreća ne stanuje više preko puta, već samo u nama, i nisi sama, ovde si sa mnom, daljino najbliža, mila … Настави са читањем “NAJBLIŽA DALJINA – Slobodan Jevremović”

Tebi, daljino koja si ovde,
snažan zagrljaj dajem ti sada
i ruke ti pružam, i sunce da greje,
pa sve hladne sumnje da ispare tada,
moja najdraža daljino najbliža,
i pogledaj u holu našeg sećanja,
sreća ne stanuje više preko puta,
već samo u nama, i nisi sama,
ovde si sa mnom, daljino najbliža,
mila carice mojih snova,
ti vidiš sada, ljubavi moja,
ovde si, zajedno,
blizina srećna,
blizina sada
i najbliža nada…
(Bgd, 07.avg.2017)

Мило моје – Богдан Јевтић

Крадеш ми сан, ноћима не спавам, крадеш ми и дан а још сам сам, љубави тебе чекам. Дани су светлији на небу звезде бројније јави се мило моје. Где си сада ти искрена љубави, не могу те у бајци само тражити. Ја сам увек ту као путник на перону, чекајући вољену. Дани су светлији, на … Настави са читањем “Мило моје – Богдан Јевтић”

Крадеш ми сан,
ноћима не спавам,
крадеш ми и дан
а још сам сам,
љубави тебе чекам.

Дани су светлији
на небу звезде бројније
јави се мило моје.

Где си сада ти
искрена љубави,
не могу те у бајци
само тражити.
Ја сам увек ту
као путник на перону,
чекајући вољену.

Дани су светлији,
на небу звезде бројније
Волим те мило моје.

Хајде се осмели,
према мени крени,
направи корак, два,
за тебе живим ја.
Стрпљиво те чекам
да се појавиш из сна.

© Богдан Јевтић

TVOJA SLIKA – Slobodan Jevremović

Nisu to više sećanja naša, priče do kasno dok mesec sja jasno, lepote zvezda nit’ presahle nisu, pa mirisna livada tih cvetova puna, a senica skakuće kraj svakog žbuna, već stvarnost to je, okolo, svuda, kad juče je odmah postalo sada, i više nije i neće k’o pre da jesi ovde, a nisi, k’o tada, … Настави са читањем “TVOJA SLIKA – Slobodan Jevremović”

Nisu to više sećanja naša,
priče do kasno dok mesec sja jasno,
lepote zvezda nit’ presahle nisu,
pa mirisna livada tih cvetova puna,
a senica skakuće kraj svakog žbuna,
već stvarnost to je, okolo, svuda,
kad juče je odmah postalo sada,
i više nije i neće k’o pre
da jesi ovde, a nisi, k’o tada,
jer slika tvoja mi kaže i gleda,
spokoj mi donosi duboko u duši
i vraća mi snagu svakog trenutka
da čekam te sada i čekam te sutra.

I ne seća ljubav, već nju sad donosi,
pa onda te milujem i ovde vidim,
i volim te puno, i gledam te puno,
sada, kraj mene, ona je divna,
najlepša od svih drugih, čuvanih,
onih,
tvoja slika…

(Bgd, 04.avg.2017)

NEDOSLUŠANO – M. Popović

  Opet sam Kao nekad Svunoć čekao nešto Između odškrinutih vrata I nedostižnih oblika Kad svi su već utonuli u san A njihove riječi još su bdjele: Spavaj, Netko stražari Netko nas uvijek čuva

 

Opet sam
Kao nekad
Svunoć čekao nešto
Između odškrinutih vrata
I nedostižnih oblika
Kad svi su već utonuli u san
A njihove riječi još su bdjele:
Spavaj, Netko stražari
Netko nas uvijek čuva

Настави са читањем “NEDOSLUŠANO – M. Popović”

NISI TEK SADA – Slobodan Jevremović

Nisi mi tek sada postala ljubav moga života, iz boli – lepota cela, nisi tek sada najdraža vila onih uzdaha mojih i ćutanja glasnih, saznanja novog a već pre znanog, mila najdraža ludice moja, ja tada nisam, ali znam sada, uvek si to bila… (Bgd, 03.avg.2017)

Nisi mi tek sada postala ljubav
moga života, iz boli – lepota cela,
nisi tek sada najdraža vila
onih uzdaha mojih i ćutanja glasnih,
saznanja novog a već pre znanog,
mila najdraža ludice moja,
ja tada nisam, ali znam sada,
uvek si to bila…

(Bgd, 03.avg.2017)

MOŽDA TI NISAM – Slobodan Jevremović

Ipak se pitam, u duši se čitam, možda ti nisam pokazao ljubav, možda ne dovoljno tvoj bio jesam, možda ne umem, il’ možda ne znam, koliko volim tebe to duša zna; i dodir tvoj meni je dovoljan, tim pogledom plavim sasvim zadovoljan, i zagrljaj tvoj, najjači na svetu, kao da grli celu planetu, donosi srećne … Настави са читањем “MOŽDA TI NISAM – Slobodan Jevremović”

Ipak se pitam, u duši se čitam,
možda ti nisam pokazao ljubav,
možda ne dovoljno tvoj bio jesam,
možda ne umem, il’ možda ne znam,
koliko volim tebe to duša zna;
i dodir tvoj meni je dovoljan,
tim pogledom plavim sasvim zadovoljan,
i zagrljaj tvoj, najjači na svetu,
kao da grli celu planetu,
donosi srećne časove nove,
osećaj tebe, najdraže tebe,
u zlato pretvara sekunde ove,
u ljubavi izliven medaljon istine,
za nas.

I onda ne znam, a ti mi sudi,
da li sam dovoljan, iskrena budi,
jer svu znanu ljubav iz duše svoje
tebi sam dao, sunašce moje,
za tebe samo, vilo daljina,
ljubavi moja, sad snenih blizina,
vilo najdraža,
mila moja…

(Bgd, 01.Avg. 2017)

ЦРВЕНО ИЛИ ЦРНО – Љубодраг Обрадовић

  ЦРВЕНО ИЛИ ЦРНО Јовану Дашићу Ново је доба, све се тако брзо мења! Зашто и ти полетео не би? Тај рулет, црвено или црно, окреће се и у теби. Срце своје, зато осети. Ту искру за животом новим, запали! Нек брод са роботима, одлети у свој виртуелни свет мали. Погледај у душу, шта то, … Настави са читањем “ЦРВЕНО ИЛИ ЦРНО – Љубодраг Обрадовић”

 

ЦРВЕНО ИЛИ ЦРНО

Јовану Дашићу

Ново је доба,
све се тако брзо мења!
Зашто и ти полетео не би?
Тај рулет, црвено или црно,
окреће се и у теби.

Срце своје, зато осети.
Ту искру за животом новим, запали!
Нек брод са роботима, одлети
у свој виртуелни свет мали.

Погледај у душу,
шта то, ти, стварно желиш?
Да ли вечно лутање у магли,
или да те љубав развесели?

Ошишај се зато на нулу
и зажмури…
Живот ти из дана у дан
неосетно цури.

Обриј главу,
снове потисни.
Урежи крст на чело
и слободно врисни!

Нек урлик заледи васиону,
нек пукне зора.
Ти ниси још на том броду,
али укрцати се мораш.

Обуј чизме црне,
обуци кожно одело
и кад ти срце утрне,
гас стисни смело.

Harley Davidson Cosmic Starship
нек се пропне,
провалије нек избледе.
Судбину кроте они,
који своје срце следе.

Окрени се око себе:
Са сновима пустим
живот ти у тачку измиче.
Зато смело у будућност крени…
Спокој кад жудиш,
друго те и не дотиче.

Нека ти девојка руке око паса обавије,
додир дојки нек’ ти страст пробуди.
Да са њом љубав откријеш,
одјезди у космос, далеко од људи.

Да се осетиш величанствено,
у пустињи нађеш своје зрно!
Црно или црвено,
црвено или црно?…

© Љубодраг Обрадовић

 

ZAVEŠTANJE – Nena Miljanović

  Zaveštavam svoje pesničke oči slabovidima Slepim za lepotu sitnih svetova oko sebe Onima Kojima zrnca peska nisu peščana rebra Sahare I kapi vode im nisu krvna zrnca u arterijama Amazona Svima bez trećeg oka duše U koje nikada nije stala nijedna “običnost” I ne kite svoje zenice draguljima razlelujanog lišća Zelenog kao žad s … Настави са читањем “ZAVEŠTANJE – Nena Miljanović”

 
Zaveštavam svoje pesničke oči slabovidima
Slepim za lepotu sitnih svetova oko sebe
Onima
Kojima zrnca peska nisu peščana rebra Sahare
I kapi vode im nisu krvna zrnca u arterijama Amazona
Svima bez trećeg oka duše
U koje nikada nije stala nijedna “običnost”
I ne kite svoje zenice draguljima razlelujanog lišća
Zelenog kao žad s proleća
I jantarski žutog s jeseni
Svima trezvenim
Kojima svici nisu lampioni letnjih ljubavnih svečanosti
U vrtovima vilinske duše koja se ljubi sa svime u prirodi
(kao moja)
Pa obljubljena ljubavnikom mesecom u ponoć
I oplođena kapima rose u zoru
Rađam rojeve sitnih stihova
I razrojavam se za one
Koji pod kapkom ne čuvaju poklon pesniku od Boga
Suzu
Za radovanje sa svima koji se raduju
I za plakanje sa svima koji oplakuju
Evo za vas
Polažem u pesmu kao u urnu svoje (ne)srećne oči
Potražite ih sada i posle mene u stihovima
I nakapajte me pod vaše suve i uske kapke
Okitite trepavice mojom pesničkom dvostrukom perlom
(radosnicom i žalosnicom)
I ispijte mi u njoj dušu nadušak u pesmi
Kao lek
Našte vašeg stisnutog i gladnog srca
Postanite čitanjem bogati za nevidljivo
Pijani i siti od sitnica
I volite
Volite
Kao ja život i kad me ne voli
Izbledelu iz ljubavi