
Месец: новембар 2014.
ВАСКРСНУЋУ….- Миладиновић Сандра
ВАСКРСНУЋУ Пустите ме да умрем као човек, онако мирно и достојанствено, са тихим спокојем на лицу… Да сваку ситницу рашчланим на најситније делове, и потонем до дна…. Попијем зделу месечевог сјаја, и начиним још један корак до краја… Пустите ме да улицу завијем у ролну, убрзам филм звезданих лутања, дијамантску кишу дочекам напољу, уморна од … Настави са читањем “ВАСКРСНУЋУ….- Миладиновић Сандра”
ВАСКРСНУЋУ
Пустите ме да умрем као човек,
онако мирно и достојанствено,
са тихим спокојем на лицу…
Да сваку ситницу рашчланим
на најситније делове,
и потонем до дна….
Попијем зделу месечевог сјаја,
и начиним још један корак до краја…
Пустите ме да улицу завијем у ролну,
убрзам филм звезданих лутања,
дијамантску кишу дочекам напољу,
уморна од туге и од ћутања…
Ноћ проведем у зверињој тами,
онако, чисто ради поређења…
Нека ми камен јастук постане,
а душа упозна нова створења…
И шале ради, сузе лијте,
по добру се умрли увек памте,
док свећа трепери осмех кријте,
одглумите, јер трен је да се плате…
сви несташлуци, ниски ударци
олако бачени иза леђа,
све речи лажне и потамнеле
по којима газите док ваз вређа,
малена тајна сиротана…
осмех што крије пуно рана..
Пустите да нема певам са ветром,
да душом полетим где нисам била,
поглед сакријем увојком косе,
руке умрсим у коло вила,
дубоко удахнем свежину таласа,
спустим на руке среће тајну,
загрлим опроштај и постанем птица…
На трен…само мој бесрајни ТРЕМ …!!!
Пустите ме молим вас видите да застајем,
снаге да приберем и да се напијем
живота..
ЈЕР САМО ТАКО ВАСКРСНУЋУ!
(с) Миладиновић Сандра
Umetničko-književno veče”DVA KOSMIČKA ZRNA”Borisa Staparca
U petak 14.novembra, u prostorijama biblioteke, Udruženje pesnika Srbije POEZIJA SRB,Kruševac -Književni klub ŠID i Narodna biblioteka SIMEON PIŠČEVIĆ organizuju umetničko-književno veče DVA KOSMIČKA ZRNA Borisa Staparca akademskog vajara, slikara i književnika. Početak književne večeri zakazan je za 18 časova, a u programu učestvuju akademik prof. dr Dimitrije Kalezić, vokalni solista Rada Petrović, književnice Vesna … Настави са читањем “Umetničko-književno veče”DVA KOSMIČKA ZRNA”Borisa Staparca”
U petak 14.novembra, u prostorijama biblioteke, Udruženje pesnika Srbije POEZIJA SRB,Kruševac -Književni klub ŠID i Narodna biblioteka SIMEON PIŠČEVIĆ organizuju umetničko-književno veče DVA KOSMIČKA ZRNA Borisa Staparca akademskog vajara, slikara i književnika. Početak književne večeri zakazan je za 18 časova, a u programu učestvuju akademik prof. dr Dimitrije Kalezić, vokalni solista Rada Petrović, književnice Vesna Petrović i Nada Aničić- Crljenica, recitatori i učenici muzičke škole „Filip Višnjić“iz Šida uz pratnju prof. Nevene Bajić.Ulaz je slobodan.
BORIS STAPARAC – SKULPTOR UNIKATNIH LIKOVA
Vajarstvo traži od umetnika da ispuni svoje lične snove, da popuni ljudski vajani prostor spolja i iznutra, za sebe, i za posmatrače, i da ne dozvoli da izvajani likovi budu prenatrpani suvišnim detaljima, nepotrebenim grimasama…
Sa znamenitih skulptorskih dela Borisa Staparca, njegovi likovi bitišu kao stvarni, on ih sakuplja i sažima, i trajno ih preseljava iz svojih umetničkih vizija u stvarnost, i naseljava izvan ateljea, tamo gde im je i jedino večno mesto. Ako večnost uopšte postoji? A postoji, sudeći po onome što vidimo na Staparčevim skulpturama i bistama.
Boris Steparac na poslu
Boris Steparac na poslu
Vaša energija je čarobna, pokretačka. Uočavamo da ste duboko utkani u svoje likove? Vaša su dela, rekli bismo, vaša duša, ne samo i jedino mašta? Kao da ste otkrili tajnu materije postojanja i energije i kao da njihov spoj nadahnjuje vaše oko i prste? Izvajali ste nekoliko stotina skulptura i stekli ugled u svetu likovne umetnosti?
– Moje skulpture su od modeliranog betona, što znači, svaka je unikat, jer je rađena bez upotrebe kalupa. Jedno od mojih najdražih vajarskih dela je statua Rockyu Balboi u Žitištu postavljeno 2007. godine sa kojom sam postigao znatna i velika priznanja, kako u našoj zemlji tako i u svetu. Samo vajanje i postavku spomenika pratilo je više od 200 novinara i četrdeset televizija a u mnogim zemljama sveta bila je udarna vest kulturnih rubrika. Filmski studio „Malbar“ iz Kanade snimio je kratkometražni film u trajanju od četrdeset minuta i do sada je predstavljen na mnogim svetskim i evropskim festivalima.
U Osijeku postavljate „Četvoropreg“, skulpturu koja će biti na površini od 50 metara kvadratnih?
-Uradio sam i spomenik Tošetu Proeskom, Miki Ivoševom, Banović Strahinji, portrete Filipa Ceptera, Lazara Ristovskog, Nj. Svetosti patrijarha Pavla, Louisa, naučnika Milutina Milankovića, Tesle, spomenik Ani Karenjenoj i Vronskom, spomenik sv. Vladiki Nikolaju… Spomenik Svetom Savi koji ću izvajati, imaće svetionik monumentalnih razmera. Spomenik sadrži u sebi 70 ogledalastih krstova kako bi se iskazala svetlost koja bi posetioce, – posmatrače obasipala nebeskim sjajem. Sam postament biće visok tri metra sa 24 stepenika, koji su dirke jednog sistema zvona. Svaki posetilac će, penjući se do spomenika, odsvirati Himnu Svetom Savi, a koja će zajedno sa velelepnim spomenikom činiti prekrasan sklad duhovnosti Svetoga Save i Himne posvećene prvom Prosvetitelju srpskoga naroda.
Rad Borisa Steparaca
Rad Borisa Steparaca
Rođeni ste u Aranđelovcu, živite i radite u Dalju? Za dvadeset sedam godina rada izvajali ste preko dvestotine skulptura… Subotička književnica Dajana Diverno dala vam je svojevremeno svoje odobrenje da izvajate njen akt u kamenu, pod imenom „Srce kobre“ u čast Dajaninog romana ”U srcu kobre”? Ideju za ovaj rad dala vam je sama autorka uz reči kako je zagrljaj ili poljubac kobre nešto o čemu je dugo maštala. Završili ste i bistu Tošeta Proeskog?
-U jednoj od molitvi u svetome hramu osetio sam Tošetovo duhovno prisustvo i istog momenta znao sam da moram da ga izvajam. Da moram umoliti Boga i materiju da stvorim delo dostojno njegove lepote. Tošetova lepota je ogromna. I ako je neko imao osmeh anđela, i ako je neko imao glas serafima i ako je neko imao pogled pun nežnosti i ljubavi, to je onda Toše. Ovakve svoje vajarske poduhvate ne smatram običnom izradom statue, nego materijalizacijom novog načina razmišljanja. Umetnost nije da se svidi nego da izazove reakciju. Da stvori u čoveku buru. Da ga uskomeša, uzvitla. Poštovaoci ovoga što ja radim, uzgred sam i pisac, ogledalo su anđela u kojem se ogleda moja duša i moja ljubav. Nadam se da ću i dalje biti dostojan njihove blagonaklonosti i pažnje, i svezujem ih sve u savez Ljubavi Hristove.
DRAGAN STODIĆ
PROZIRNI PRAH milka vukic vujnovic
“ljubav za Ljubav” . Zaplaka dusa nad slikama starim, Krila proslosti su spaljena…. Preko dvije decenije krvare snovi i boluju… Moje plavo nebo i Velebit sanjaju… Nose me Banijom, Kordunom, Likom, Dalmacijom…. Vesele primorjem,…. punim plucima zivljenjem… Samo sjetom to se mucni san produzava… Prozirni prah sam postala… I ostala…. . Prozirni bol golo oko … Настави са читањем “PROZIRNI PRAH milka vukic vujnovic”
“ljubav za Ljubav”
.
Zaplaka dusa nad slikama starim,
Krila proslosti su spaljena….
Preko dvije decenije krvare snovi i boluju…
Moje plavo nebo i Velebit sanjaju…
Nose me Banijom, Kordunom, Likom, Dalmacijom….
Vesele primorjem,…. punim plucima zivljenjem…
Samo sjetom to se mucni san produzava…
Prozirni prah sam postala…
I ostala….
.
Prozirni bol golo oko ne vidi,
“Bliski krvni sudovi” nisu me registrovali…
Moj prah prozirno krvari…jeca….
Zenice para…boli….boli…bas boli….
.
POGLED NA OBLAKE milka vukic vujnovic
“ljubav za Ljubav” . Opet mi pogled na oblake Ozivljava zaboravljene trenutke, … Dusa ih iz duse ne ispusta Suza zasuzena zenice oglodala…. . Ne ublazava se moc nostalgije, Svaka misao udvostruceno ubija, Da li cu utoliti zedj ulica i sokaka… Svih onih ptica, jutarnjih rosnih iskrica…. . Koliko je slabo celjade, Svevisnji, znas Ti, …. … Настави са читањем “POGLED NA OBLAKE milka vukic vujnovic”
“ljubav za Ljubav”
.
Opet mi pogled na oblake
Ozivljava zaboravljene trenutke,
…
Dusa ih iz duse ne ispusta
Suza zasuzena zenice oglodala….
.
Ne ublazava se moc nostalgije,
Svaka misao udvostruceno ubija,
Da li cu utoliti zedj ulica i sokaka…
Svih onih ptica, jutarnjih rosnih iskrica….
.
Koliko je slabo celjade,
Svevisnji, znas Ti, …. dusa moja u meni nije…
O, oprosti moje roptanje…oprosti sve….
Odstrani sjete proslosti….
Pogled na oblake….
…. nek samo smiraj dotakne…
.
ЗАГОНЕТКА НЕБА – Миладиновић Сандра
ЗАГОНЕТКА НЕБА Отело ми се са усана… Није то јецај, већ тихи глас, није то смех, већ загонетка неба… Требала сам да раширим руке и потрчим ти у загрљај… на углу улице са марамом око врата која је виорила под налетима ветра…. Чекала сам те у прикрајку, али нисам се помакла… А ти то ниси … Настави са читањем “ЗАГОНЕТКА НЕБА – Миладиновић Сандра”
ЗАГОНЕТКА НЕБА
Отело ми се са усана…
Није то јецај, већ тихи глас,
није то смех, већ загонетка неба…
Требала сам да раширим руке
и потрчим ти у загрљај…
на углу улице
са марамом око врата
која је виорила под налетима ветра….
Чекала сам те у прикрајку,
али нисам се помакла…
А ти то ниси чуо…!
Ишао си самоуверено
и слушао бат својих корака
и жагор пролазника….
Зраци су шарали твојим лицем,
а уздаси мамили твој поглед…
Све сам видела…!
Ватру у теби,
танго на уснама,
струјање венама,
тренутак у мислима…
Све…
сем оног сутра и испружене руке…
Сем изворске воде да угаси жеђ….
Све сам видела…
И само часак пре твога гласа
одзвонило је за решење…
Схвтила сам…
Ти си само путник,
и ништа више,
без циља….да..!
И ништа мање
није могло слетети за наш сто…
ПИЈМО У ЧАСТ ТОМЕ
нас двоје ….
Коначно у четири ока,
две душе без ичег заједничког,
четири руке
и небо!!!!
(с) Миладиновић Сандра
IDI – Milovan Petrović
U meni umire ljubav jedna, gasi se priča o nama, brišem te lagano zauvek, a tečeš mi u venama. U meni nestaju poslednji obrisi sećanja na naše dane, samo mi vene napusti, da lakše prebolim rane. U meni praznina neka ja dalje puta ne vidim, sada te zaista molim, iz mojih vena idi. … Настави са читањем “IDI – Milovan Petrović”
U meni umire ljubav jedna,
gasi se priča o nama,
brišem te lagano zauvek,
a tečeš mi u venama.
U meni nestaju poslednji obrisi
sećanja na naše dane,
samo mi vene napusti,
da lakše prebolim rane.
U meni praznina neka
ja dalje puta ne vidim,
sada te zaista molim,
iz mojih vena idi.
Idi što dalje idi.
Kraj priče je o nama,
lažeš da si otišla,
a tečeš mi u venama.
Idi sa sobom nosi,
ostatke svoje krvi,
ja nisam poslednji ostavljen čovek,
a znam da nisam ni prvi.
Milovan Petrović
–
UVELA JE RUŽA JEDNA – Milovan Petrović
Uvela je ruža jedna na stolu kraj čaše vina, uvela je ostavljena u kafani punoj dima. Tu sam ružu jutros ubro u bašti kraj kuće moje, tražio te celog dana, al’ ne videh oči tvoje. Rekoše mi da si davno spakovala stvari svoje, da si s’ drugim u voz sela, prepući će srce … Настави са читањем “UVELA JE RUŽA JEDNA – Milovan Petrović”
Uvela je ruža jedna
na stolu kraj čaše vina,
uvela je ostavljena
u kafani punoj dima.
Tu sam ružu jutros ubro
u bašti kraj kuće moje,
tražio te celog dana,
al’ ne videh oči tvoje.
Rekoše mi da si davno
spakovala stvari svoje,
da si s’ drugim u voz sela,
prepući će srce moje.
Sad vozove ja ne volim,
a i ruže brati neću,
odnela je duga pruga ,
moju ljubav, moju sreću.
procvetaće opet ruže,
do godine u proleće,
nek cvetaju, uzalud im,
kad ih niko brati neće.
Milovan Petrović
–
ГРЕХ ЉУБАВИ – Миладиновић Сандра
ГРЕХ ЉУБАВИ Врати ми тај лист жути, попут паучине што сија из далека, настави власи покошене траве, пробуди сенке да нису саме… Врати ми дах свежег јутра, огледало сањивог поветарца, мандолину жица од магле сатканих, очи ноћног неба, усне летњег сунца… Не заборави да машташ и верујеш у бајке, у моћ немогућег, у сласт горчине… … Настави са читањем “ГРЕХ ЉУБАВИ – Миладиновић Сандра”
ГРЕХ ЉУБАВИ
Врати ми тај лист жути,
попут паучине што сија из далека,
настави власи покошене траве,
пробуди сенке да нису саме…
Врати ми дах свежег јутра,
огледало сањивог поветарца,
мандолину жица од магле сатканих,
очи ноћног неба, усне летњег сунца…
Не заборави да машташ и верујеш у бајке,
у моћ немогућег, у сласт горчине…
Киша је падала, а ја сам плакала,
муња је успела тихо да вирне…
Врати ми тај лист жути,
попут покорених сећања,
што шушти гласом морсих сирена…
Корак ти је бахат и заведен…
Не крши га! Пст!… Ћути….!!!
Судиће ти жена…
од ребра твојом жељом саткана…
грехом љубави умивена!!!
(с) Миладиновић Сандра
ТИ, КОЈИ ЛУТАШ ЗА ЊОМ!!!- Миладиновић Сандра
ТИ, КОЈИ ЛУТАШ ЗА ЊОМ!!! Ти, слично звездама изнад обрва, мамиш уздахе и одушевљењa, одолеваш таласима попут бродова, шармом распаљујеш искушењa…. Ти, као мрамор одјекујеш звуком дуката под подпетицама, док румене руже под ноге јој бацаш, погледом се играш емоцијама… И ко ће прежалити тренутак растанка, сиртаки док мирише око вас…!? Ти, врстан уметник и … Настави са читањем “ТИ, КОЈИ ЛУТАШ ЗА ЊОМ!!!- Миладиновић Сандра”
ТИ, КОЈИ ЛУТАШ ЗА ЊОМ!!!
Ти, слично звездама изнад обрва,
мамиш уздахе и одушевљењa,
одолеваш таласима попут бродова,
шармом распаљујеш искушењa….
Ти, као мрамор одјекујеш
звуком дуката под подпетицама,
док румене руже под ноге јој бацаш,
погледом се играш емоцијама…
И ко ће прежалити тренутак растанка,
сиртаки док мирише око вас…!?
Ти, врстан уметник и галантан,
уз цвет што жуди да је убран…
Ти, који никада не бројиш године,
јер вечношћу обгрлио си трен,
док крилати мерак носиш са нотама,
одзвањаш калдрмом и када си нем…
У ситне сате увек се коцкаш,
али баш никада у част….
Увек миришеш на јоргован
и ненаметнуту власт…
Ти, немир и роса на челу,
витез што путује кроз време,
ватра што пламти, душа што воли,
боем и најдражи вољене жене….
Ти, који луташ за њом!!!
(с) Миладиновић Сандра






