Борислава Дворанац
С А Н А К
Руж
усница
санак
мили
пој
птице
златокрилице
дамаре ти
шири
у загрљају
ти
предем
санак на
јави
__________________________________
(,,Ишчезли цвет”, Бранково коло,
Сремски Карловци, 2012.)

Добродошли!
Борислава Дворанац С А Н А К Руж усница санак мили пој птице златокрилице дамаре ти шири у загрљају ти предем санак на јави __________________________________ (,,Ишчезли цвет”, Бранково коло, Сремски Карловци, 2012.)
Борислава Дворанац
С А Н А К
Руж
усница
санак
мили
пој
птице
златокрилице
дамаре ти
шири
у загрљају
ти
предем
санак на
јави
__________________________________
(,,Ишчезли цвет”, Бранково коло,
Сремски Карловци, 2012.)

Peko Laličić MOJ AFORIZAM Kad nismo verovali u njega, bog je išao po zemlji (a mi smo živeli kao u raju). ___________________________________________ (,,Kriva ogledala”, Poeta, Beograd, 2011.)
Peko Laličić MOJ AFORIZAM ZAISTA SMO LUD NAROD: NE SMETAJU NAM BUKVE U VLADI, A SKLANJAMO VEKOVNE HRASTOVE PORED PUTEVA.
Peko Laličić IZ PESNIKOVOG DNEVNIKA SIT SVEGA Pošao sam na put sit svega sebi sam stao na žulj pa molim pero da me izvuče iz govana do kolena. 14. 4.1992.
Peko Laličić
IZ PESNIKOVOG DNEVNIKA
SIT SVEGA
Pošao sam
na put
sit svega
sebi sam stao
na žulj
pa molim pero
da me izvuče
iz govana
do kolena.
14. 4.1992.
Istina je ko moga pitanja Sa riječju odnešenom do stvaranja jutra Sa kosom puštenom niz rubove zore I danom što zna da svaki dan je sutra Ljepota je ko mog izvornog lika Savršeno oblikovanog u kalupu svjetla Sa bićem svakog dobra sjemenom života Što raste tek kad ljubav ga je rekla Sa sobom … Настави са читањем “Istina je ko moga pitanja”
Istina je ko moga pitanja
Sa riječju odnešenom do stvaranja jutra
Sa kosom puštenom niz rubove zore
I danom što zna da svaki dan je sutra
Ljepota je ko mog izvornog lika
Savršeno oblikovanog u kalupu svjetla
Sa bićem svakog dobra sjemenom života
Što raste tek kad ljubav ga je rekla
Sa sobom srasla za drugog stvorena
U Jedno slivena ja sad hoću više
Otisnuta dlanom u eone buduće
Vremenom ovim vječnost me piše
Ne brini Ja idem nekud Sobom skrivena Sa neispisanim listovima papira I olovkama što strpljivo čekaju u mom neiskazu Ko mjerni instrumenti pri operaciji U kojoj pobjeda-poraz čak ni preživljavanje Više ne znače ništa Gdje nema ničeg do puke radosti Nad oblacima u kojima visi tišina Pretvarajući se da je nesazrela kap kiše U opni … Настави са читањем “Ne brini”
Ne brini
Ja idem nekud
Sobom skrivena
Sa neispisanim listovima papira
I olovkama što strpljivo čekaju u mom neiskazu
Ko mjerni instrumenti pri operaciji
U kojoj pobjeda-poraz čak ni preživljavanje
Više ne znače ništa
Gdje nema ničeg do puke radosti
Nad oblacima u kojima visi tišina
Pretvarajući se da je nesazrela kap kiše
U opni što tiho pucketa pred pad
I ne progovara
Dobro sam ne čujem ništa
Jer puna su doba a riječi su prazne
Što do juče je bip žamor
Ukraden sa pijaca
Sada je voćka neiskušana bescijenjem besplatna
Slobodna za usne-govor
Za zube-ujed vječnosti
Za koju svi smo tek jedna kriška značenja
Smislena tek ako je samom sbom progutana
Sjemenom ispljunuta u svemire
Sa nekim drugačijim rastom
U miru ostaj i oslovi me
Kraj puta gdje jedini miljkaz
Ti si sam sa ulaznicom slobode
I predivne i strašne
https://www.facebook.com/events/382032241897197/
Bace pogled na mene drugi treći i zažmure ja oči ne zatvaram a kako bih? puna mi je duplja tih pogleda okrenem se prema sebi oni se uzvrpolje okrenem se prema svima zarže i polude! šta ću sada nakon svega? prokopati lobanju? povaditi sve iz nje? baciti u nevreme? stvarno nisam pametna slepa – da … Настави са читањем “IZNENADA — Marina Adamović”
Bace pogled na mene
drugi
treći
i zažmure
ja oči ne zatvaram
a kako bih?
puna mi je duplja
tih pogleda
okrenem se prema sebi
oni se uzvrpolje
okrenem se prema svima
zarže i polude!
šta ću sada nakon svega?
prokopati lobanju?
povaditi sve iz nje?
baciti u nevreme?
stvarno nisam pametna
slepa – da
iznenada!
kamin(n)gs