OSIP – Milena Sušnik Fale

Življenje na mojih ramenih včasih zazveni, kot brušen kozarec rezan z diamantom – na stičišču tistih senc, ki potujejo z mano, kot žeja in glad. Življenje na mojih ramenih včasih spodmakne viseče dneve, poti… tiste nepozabljene, vrezane vase, da v utvari pomislim, kako meni poje, zaljubljeni škržat. Milena Sušnik Falle – Slovenija (pesniška zbirka Tempus … Настави са читањем “OSIP – Milena Sušnik Fale”

Življenje
na mojih ramenih
včasih zazveni,
kot brušen kozarec
rezan z diamantom –
na stičišču tistih senc,
ki potujejo z mano,
kot žeja
in glad.

Življenje
na mojih ramenih
včasih spodmakne
viseče dneve, poti…
tiste nepozabljene,
vrezane vase,
da v utvari pomislim,
kako meni poje,
zaljubljeni škržat.

Milena Sušnik Falle – Slovenija
(pesniška zbirka Tempus fugit (Čas beži)

U oblaku ptica – Marina Adamović

Oblak je tražio pticu koja ima njegove oči Ili  reč u njemu Ili krilo pod njim Ili njegov sjaj u peru Oblak je tražio pticu koja sanja u njegovom gnezdu I još je traži

Oblak je tražio pticu koja ima njegove oči

Ili  reč u njemu

Ili krilo pod njim

Ili njegov sjaj u peru

Oblak je tražio pticu koja sanja u njegovom gnezdu

I još je traži

PISMO (NE)POZNATOJ ŽENI (4) – O.KLIČIĆ

Mila moja,prošlo je tek nekoliko sati otkako se nismo čuli! Silno mi nedostaješ, ali drukčije i ne možemo… naš razgovor ne služi za komunikaciju… to je razgovor nepoznatog sa nepoznatom… hiljade različitih osjećaja, želja i  nadanja… To je razgovor dva suprotna i različita svijeta! … Srećo moja jedina, ne mogu priznati strašan poraz! Danas sam … Настави са читањем “PISMO (NE)POZNATOJ ŽENI (4) – O.KLIČIĆ”

Mila moja,prošlo je tek nekoliko sati otkako se nismo čuli!

Silno mi nedostaješ, ali drukčije i ne možemo…

naš razgovor ne služi za komunikaciju…

to je razgovor nepoznatog sa nepoznatom…

hiljade različitih osjećaja, želja i  nadanja…

To je razgovor dva suprotna i različita svijeta!

…

Srećo moja jedina, ne mogu priznati strašan poraz!

Danas sam shvatio da je dugo vrijeme učinilo svoje…

poput vodene stihije, odvaljalo nas u suprotnom smjeru,

vuklo nas nemilice po trnju…razbijalo o kamene stijene života.

Prošlo je mnogo godina mila od našeg prvog rastanka,

godina koje traže oprost i golemo razumijevanje…

…

Jedini izvor snage, mila, je naša davna – prva ljubav!

Ona je nedirnuti, sveti izvor sa koga bi sada trebali piti…

izvor koji bi morali snažno uzburkati, pokrenuti.

On je svjetionik na nepoznatom moru, a naš brod, prepušten je orkanima…

svjetonik ,  koji nam jedini može pokazati pute!

Plovimo ljubavi moja, bez: kompasa, kormila, posade…

…

(…pismo vraćeno s naznakom: Primaoc nepoznat!)