Mila moja,prošlo je tek nekoliko sati otkako se nismo čuli!
Silno mi nedostaješ, ali drukčije i ne možemo…
naš razgovor ne služi za komunikaciju…
to je razgovor nepoznatog sa nepoznatom…
hiljade različitih osjećaja, želja i nadanja…
To je razgovor dva suprotna i različita svijeta!
…
Srećo moja jedina, ne mogu priznati strašan poraz!
Danas sam shvatio da je dugo vrijeme učinilo svoje…
poput vodene stihije, odvaljalo nas u suprotnom smjeru,
vuklo nas nemilice po trnju…razbijalo o kamene stijene života.
Prošlo je mnogo godina mila od našeg prvog rastanka,
godina koje traže oprost i golemo razumijevanje…
…
Jedini izvor snage, mila, je naša davna – prva ljubav!
Ona je nedirnuti, sveti izvor sa koga bi sada trebali piti…
izvor koji bi morali snažno uzburkati, pokrenuti.
On je svjetionik na nepoznatom moru, a naš brod, prepušten je orkanima…
svjetonik , koji nam jedini može pokazati pute!
Plovimo ljubavi moja, bez: kompasa, kormila, posade…
…
(…pismo vraćeno s naznakom: Primaoc nepoznat!)
